Kulturološki šokovi
Napomenuo sam nešto malo o njima u prošlome mailu. E pa da sada malo detaljnije obradim tu temu. Garantiram da će neki ljudi vrtjeti očima nakon posta, govoreći, pa što je tu čudno, te nešto u sličnim stilovima. Međutim imajte na umu da sam bio godinu dana u Africi, te da se čudim nekim stvarima koji svi vi ostali uzimate zdravo za gotovo. Iako iskreno ovo bi se moglo bez problema primijeniti i na Hrvatsku. Ovaj post je da Vas posjeti da ništa nemojte uzimati zdravo za gotovo.
Kulturološki šok broj jedan: Šetnja.
Svi se slažete istinom da čovjek neke stvari uvijek uzima zdravo za gotovo. Ali jeste li ikad razmišljali ako će vam faliti hodanje. Naravno uz pretpostavku da ste zdravi i možete hodati. U zadnjih tjedan dana prohodao sam više u Dusseldorfu nego godinu dana u JAR-u. vidjeti ljude koji šeću ulicom, činjenica da kad šećete cestom ne morate imati oči na leđima, ramenima i ostalim dijelovima tijela. Neprocjenjivo. Ahh, već vidim neku Mastercard reklamu. Mogu vam reći da prvih par dana kako sam hodao po ulicama ovdje imao sam toliko izoštren osjet okoline da sam bez problema osjećao svakog čovjeka iz svojih leđa. Naravno pitanje se postavlja zašto ne pišem ovo za Hrvatsku. Pa na veliku žalost, zbog toga, jer sam jako malo doma, i onda imam toliko sranja za sređivati da sam uvijek negdje autom, a slobodno vrijeme ubijam za igricama koje propuštam kako sam na projektu. Tako da ljudi uživajte u slobodnoj šetnji Jarunom, jer u nekim zemljama šetnja je ili neizvediva ili nepreporučljiva. Frend kojeg sam upoznao u JAR-u, mi je baš potvrdio isto, govoreći kako mu frend iz Australije došao u Zg i oduševljen pješačio cijele dane po 35, samo jer može.
Kulturološki šok broj dva: Organiziranost.
Mislim da ova slika govori tisuću riječi
Ne znam koliko se vidi točno, jer je Mister H htio biti smiješan pa mi je ubrzavao auto kad sam trebao slikati, pizda jedna. Uglavnom ovaj znak vam veli koliko točno parkirnih mjesta ima u gradu. Onda možete zamisliti kako su neke druge stvari organizirane i sređene. Naravno ovo je Njemačka, zemlja, reda rada i discipline, ali ipak, prema JAR-u ovako nešto kao da je došlo sa neke druge planete.
Kulturološki šok broj tri: Ljudi u BMW-ima vam stanu kad treba preći preko pješačkog prijelaza.
Ova je kratka i jednostavna. U JAR-u ne šećete, pa se jako i ne nalazite u sličnoj situaciji, kod nas ljudi su neodgojeni uglavnom.
Kulturološki šok broj četiri: Zeleni policajci.
Mislim koliko god se trudio (ovo je slika sa internata, nisam uspio slikati svoju) meni jednostavno zelena boja i uniforma predstavljaju Čistoću. Mislim kad vidim ovu sliku ja vidim dva smetlara, samo malo modernije. Isto se desi kad i vidim Maricu. Policija treba biti univerzalno plava i bok. Ovo će mi trebati jedno vrijeme da se naviknem.
Kulturološki šok broj pet: Poznati brandovi.
Zamislite koliko sam se razveselio kad sam u hotelu umjesto neke bezvezne čokoladice na jastuku našao ovo.
Došla mi suza na oko. Isto je bilo kad sam u hotelu uz klasičan med, margarin, pekmez dobio i na ponudu Nutellu. Na ostalim projektima, pogotovo onima na istoku, sam se morao truditi svim silama da nađem nešto poznato. Ah lijepo je konačno biti na projektu malo bližem kući.
P.S.
Pozdrav iz Dusseldorfa. Čekam Kornelija da dođe i napravi neke vrjednije slike, koje mogu koristi. Za sada ovo malo.
22.09.2010. u 10:03 sati | 19 Komentara | Print | Link | Na vrh
Njemačka
Koliko je prošlo, od kako sam prošli put napisao neki post?. Predugo mislim, ali eto recimo oda sam uzeo kasniji godišnji, međutim nije ni to istina. Moram priznati da su mi čak godišnji skratili, naravno zbog posla. Evo da ne duljim, svi ste mogli vidjeti da sam trenutno u Njemačkoj. Ovo nije neki kratki posjet ili neki turistički post. Ovo je najava da se moj sljedeći projekt nalazi u Njemačkoj, točnije u Dusseldorfu, ili ako to napišem po hrvatsko, srpsko, bosanskom, Dizeldorf.
Uglavnom prvo što mogu reći su dvije riječi. Kulturološki šok, kulturološki šok i to ne mali već ogroman. Nakon Južne Afrike, Njemačka izgleda toliko moderno i napredno da imam osjećaj da sam u nekoj budućnosti.
Međutim evo čim smo sletjeli ja i Mister H, odveo nas taksista do hotela. A taksista Srbin. Mislim ono stereotip na kubik, ali prve riječi koje smo čuli u Njemačkoj su bile "A jel vi pričate naški?". Tokom sljedećeg dana još smo vidjeli ili čuli bar jednu ženu kako priča na Hrvatskom, plus iznajmio stan pokraj stana na čijem zvonu piše Petković. A smijao sam se kad su mi u uredu govorili da moram naći neku Bosanku čiji je tata mesar ovdje. Samo nitko ne zna da je polovica Međimurja u Njemačkoj. Ja sam se upoznao sa riječju gastarbajter prije nego sam znao hrvatski pričati. Iako će sad netko tvrditi da ja i sad ne znam pričati Hrvatski.
Dusseldorf je stvarno prelijep grad. Nemam još slike, jer ih nisam niti stigao nešto puno napraviti, ali uskoro će mi se pridružiti Kornelije ovdje na projektu, pa možete tada očekivati slike savršene kvalitete. U gradu sve što nije cesta, zgrada, ili pločnik je trava drveće. Sve zeleno. Ljudi šeću po cesti. Ma oduševljen sam bio. A vjerujte mi nakon godine JAR-a vidjeti ljude na cesti vam je toliko čudo kao da vi vidite zebru kako pase ispred vaše kuće.
Jedino u čemu sam trenutno razočaran je hotel u kojem odsjedam. Hotelska soba mi je veličine sobe na Savi ( studenski dom). Ne želim uvrijediti studente, ali tada nismo znali za bolje, a iskreno nismo ni marili. Druga stvar je da stanovi koje smo tražili nisu nešto. Mislim jel stvarno tako teško staviti neku plazmu. PA sad su ti TV-ovi jeftiniji od onih starih kockastih televizija, heheheheeh. Ipak što se tiče hotela, to je zato jer ne možemo naći mjesto jer su nekakvi masovni sajmovi koji se trenutno održavaju ovdje. Međutim ipak našli neke i više nego solidne stanove. Ali ovo nisu tereni poput KSA i Bahraina gdje se ljude kao nas poprilično razmazi kad je pitanje smještaj.
Dusseldorf je lijep, internacionalan ( čuli hrpu različitih jezika), te se nadam da ću ovdje isto provesti puno vremena. Mislim da ću i više nego uživati.
I naravno biti dosljedan svojim Balkanskim korijenima i vrati se doma sa nekim BMW-om i ili Mercedesom.
P.S.
Pozdrav iz Dusseldorfa. Znam da ova zemlja nije nešto egzotična, ali koliko god ljudi ima u njemačkoj nisam vidio niti jedan blog koji bi izvještavao o tome. Uglavnom ljudi misle da poznaju zemlje koje su blizu, ali ja mislim da ima hrpa stvari za vidjeti i saznati koje su skroz nepoznate.
15.09.2010. u 10:01 sati | 16 Komentara | Print | Link | Na vrh
