Mozambik
Glupi squash, nisam se zagrijao kako spada i skoro si sjebao gležanj. Samo da malo izbacim frustraciju van. Ali tješi me činjenica da idem kući doma za tjedan dana, tj. manje, za tri dana. Iako samo na kratko. Mrzim ići kuci sam na tjedan dana, ali ovaj put moram. Jedan od najboljih frendova mi se ženi.
Da nastavim na prijašnji post.
Naime nakon svih dilema i šokova na granici, ušli smo u zemlju. Prvo što me iznenadilo je portugalski jezik. Naime iako ne znam niti Španjolski ni Portugalski, osim iz sapunica koje sam obilno pratio kasnih 90-ih (kao i većina muškaraca koje sam znao tada, da se razumijemo, hehehehe), bilo je lijepo čuti neki drugi europski jezik. Iako kad sam sad vidio što sam napisao se osjećam glupo, jer ovdje svi pričaju engleski, ali engleski sam davno davno prestao smatrati stranim jezikom. Ponekad se i ulovim da mi koja engleska riječ pobjegne kad pričam sa mamom.
Odlučili smo otići u glavni grad Maputo, te imati doručak na plaži. Iako prvih pola sata do grada ne možete dobiti nikakav osjećaj o zemlji, ali baš nikakav. Za to ima jednostavan razlog.
Naime između granice i glavnog grada nema ništa, ali ama baš ništa. Sve jedna velika ravnica, sa zelenilom i drvećem dokle god pogled seže. Ovo čak nisu ni neke obradive površine, već samo ogromni komad zemlje. Pokoja kučica svakih 10km, ali opet ne sve u svemu ništa. Čuo sam da poneki granični prijelazi čak nemaju asfaltne ceste.
Samo da napomenem jednu stvar. Naime moj dojmovi zemlje se sastoje od onog što sam vidio, a vidio sam samo mali dio, te o stvarima koje sam čuo od kolega, a budući da su svi bijelci, postoji određena nostalgija za dobom prije nego su se crnci izborili za samostalnost.
Kako se približavate glavnome gradu, tako dobivate sliku koja nije previše drugačija od recimo Johanesburga.
Kompletni nered van grada. Iako ovdje taj nered, tj. nije nered, već samo siromaštvo i neimaština, se proteže puno duže. U biti pomislio sam više puta da je ovo samo neki mali gradić koji se nalijepio na glavni grad. Međutim nažalost bio sam u krivu. To je bio glavni grad.
Ipak da stvari ne budu tako crne, nakon nekog vremena vidjeli smo centar grada sa visokim zgradama kako se približava sve više i više.
Međutim kako smo stigli tamo ne mogu reći da su mi nade porasle.
Napominjem nisam vidio cijeli grad, međutim dojmovi su bili kao da su ovdje živjeli Portugalci, što se jako lijepo vidi po arhitekturi nekih starijih zgrada. I kao da se tada desila neka katastrofa i svi su izginuli i nakon nekog vremena su se ovdje naselilo lokalno stanovništvo. Uz samu cestu koja ide uz obalu i koja je bila očito jedna od ljepših dijelova, ima puno malih dućana koji su izgorjeli, većina starijih fasada propada, i iako se može nazrijeti njihova ljepota, sad je nestala.
Sama činjenica da su kolege imali onaj uzdah nostalgije, prisjećajući se kako je ova zemlja bila top turistička destinacija, te kako je ovo mjesto bilo lijepo.
Međutim neopravdano je to govorit kad je praktički sva ta ljepota dignuta garant na leđima crnačke populacije koja je radila za bijelačku rasu. Ipak uz sve to nekako je šteta da sve to propada. Jer crnci su ovdje Portugalci. I jezik i kultura i sve, tako da su mogli to očuvati.
Ipak u obranu zemlja je bila izvor puno nevolja, ratovi za neovisnost, pa bune i sve ostalo je samo uzrokovalo padu.
Ako pogledate grb, ne možete ne vidjeti komunizam u njoj. Čuo sam da je SSSR isporučivao velike količine starog oružja u nadi da će se konvertirati na komunizam. .
Ipak
kad vidite ovakve prizore sve je nekako bolje. Ali opet, totalno drugačije od onog što sam naviknuti. Sve prazno, nekako neodržavano, prljavije, totalno beživotno, iako se u pozadini radio veliki Radison hotel.
Kao što sam rekao vidi se da je populacija ovdje Portugalska, nekako je sve lijepo opušteno, počne se raditi kasno. Naime nismo mogli naći mjesto za doručak. Nakon što nas je neki Južno Afrikanac pozvao u svoj kafić na doručak.
Pogled sa njegove terase.
Ovako izgleda piva iz Mozambika. I ima okus kao i sve ostale, hehehehehehe.
Kao što je bilo napomenuto od strane čitatelja prošli post, muzika, hrana, pogotovo morska je ovdje božanstvena. A i sam sam bio upozoren da ne mogu ipak stvoriti sliku zemlje samo na osnovi onog što sam vidio, ne mogu pobiječi činjenici, da je ovo predivna zemlja (kao i većina Afričkih ) koja ima brdo neiskorištenog potencijala, samo što eto on stoji tamo negdje iza hrpe smeća neiskorišten propadajući i trunući.
Planiramo još jedan posjet, malo više usmjeren prema turistički ljepšem sjeveru, pa ćemo vidjeti.
P.S.
Pozdrav iz sunčane Pretorije.
18.05.2010. u 10:05 sati | 12 Komentara | Print | Link | Na vrh
