Rustenburg (treći dio)

Sad sam konačno uhvatio malo vremena, pa da napišem post kako spada a ne da samo nabacam slike uz riječ dvije (iako će i ovaj post tako izgledati, hehehehehe)

Da završimo sa Rustenbergom i serijom postova o njemu.
Nakon brda gdje su smješteni bogataši i centra grada koji nažalost u JAR-u automatski znači loš dio grada, pa sve do totalno rubnih naselja.

Iako ova naselja postoje raspršena po cijeloj zemlji, te niću ovdje i ondje poput gljiva nakon kiše, odlučio sam staviti naselje pokraj Rustenberga. Tehnički ovo nije Rustenberg, ali budući na blizinu, te činjenicu da je udaljenost između ostalih gradova ogromna, smatram ovo dijelom ovog grada.

Klasično ruralno područje. Asfalt postoji na nekim dijelovima, uglavnom je zemljani put. Ovo bi mogao usporediti sa nekim boljim ciganskim naseljem kod kuće. Ipak ovdje život i nije toliko loši kao što se čini. Struja i voda su prisutni, bar mi tako kažu, sve kuće su ciglene, imaju krov. Neki ljudi čak imaju simpatične kućice, dvorišta. Ništa što bi se razlikovalo od nekih normalnih uvjeta.

Jedina razlika je crvenilo i prašina kud oko seže. S obzirom da je raslinje jako nisko, te ne vidite neko drveće, konačno sam dobio sliku Afrike kakvu sam zamišljao. Nakon žutog pijeska na Bliskom istoku, crvena zemlja je dobrodošla promjena.

Moja izopačena slika Afrike je ovdje došla poprilično na vidjelo. Naime nekako sam mislio (kao što velim, neznanje i glupi stereotipi) da ovi dijelovi zemlje žive iznimno loše, da su bez edukacije, većinom rade neke nisko rangirane poslove itd. Međutim u određeno doba dana uvijek možete vidjeti školarce bez obzira u kakvom se naselju nalazili. I iskreno drago mi je da sam uvidio da sam u krivu, te ispravio ove uokvirene poglede. Jedna od čari putovanja pretpostavljam.

Naravno paranje auta u ovoj okolini cvijeta.

Kako smo se vozili u tome dijelu tražeći dio gdje je mobilni signal loš i uzrokuje probleme, naišli smo na ovo groblje. Iskreno nikad ne bi rekao da je ovo groblje, bar ne nakon što smo ušli, iako veliki znak na ulazu ne daju puno mjesta sumnji.

Međutim groblje je izgledalo kao žitno polje, izgleda da je napušteno. Hvala bogu da je bio bijeli sunčani dan. Groblje je bilo nekako zastrašujuće i po danu, ne bi htio biti ovdje po noći.

Na veliku veliku žalost moram reći da je ovo najmorbidnija slika koju sam ikad stavio na blog. Ali mislim da nju treba staviti da se vidi koje su razlike između klasa i ljudi u Africi.

Uz cestu se nalazila hrpa ovakvih grobova. Na početku sam mislio, nadao se toplo da su ovo grobovi kućnih ljubimaca, ali kad sam izašao van auta i slikao ovu sliku

jasno je da su ovo grobovi djece, ili novorođenih beba. Kad pogledate ukrase na grobu (hrpa dječjih igračaka) stvarno vam postane teško.

Te da završimo ovaj put predstavljam najlošije životne uvjete na koje sam trenutno naišao.

Cijelo naselje, selo, misli da nema naziva, ili nešto slično, se nalazi u prilično nedostupnom dijelu. Hvala bogu Toyota radi dobre aute, kaj god da netko veli.

Ova slika mi nekako paše uz obalu, samo čekam da vidim more i brodove.

Međutim nemojte se zavaravati da ovdje nema života, ima ljudi žive, i ne po izrazima nekih lica, ne mogu reći da bi se ti ljudi jako požalili na svoj život.

Ova mi se slika osobno sviđa

I na kraju najslađa škola vrtić koju sam ikad vidio. Samo zato jer nju nisam očekivao. Nakon ovog prizora sam ipak otišao van tog naselja sa osmijehom na licu.

Evo toliko od toga. Ako netko počne čitati ovaj post, neka se vrati i pogleda cijelu seriju. Osobno mislim da daje lijepu sliku o nekim dijelovima koji se ne vide svaki dan, te nisu jako dostupni. Možda mi je žao, što nisam imao priliku pričati sa tim ljudima, međutim, eto nisam Angelina Jolie, te ne snimam dokumentaran za BBC.
Nadam se da slike pričaju priču za sebe.

P.S.
Pozdrav iz sve hladnijeg i hladnijeg Joburga. Zima stiže. I da, 50 dana do FIFA World Cup. Biti će jako puno slika i uz to. Budući da sam ipak ovdje i radim za generalnog spo