Kućna čudovišta
Prije nekog vremena sam pisao o zanimljivim stvorenjima koja su nekako završila u mom stanu. Međutim te stvari sam svrstao u ljubimce, iako tehnički i ovaj monstrum koji me posjetio se isto može svrstati u kućne ljubimce, ako ste skloni ekstremima.
Naime kako sam se preselio u Pretoriju, sad odjednom imam prednje dvorište sa drvećem i grmljem. I tako jednu noć, ili je bio dan, ne znam, pogledam ja sasvim nevino prema kutu svoje spavaće sobe i ugledam u kutu pauka.
Sad kao što sam rekao bojim se pauka, ali opet, ovo nije bio pauk, ovo je bio mrcina od pauka.
Nešto totalno neusporedivo sa veličinama pauka u Hrvatskoj.
Uglavnom pauk je bio lijepo smješten u kutu sobe, točno iznad vrata. Sad kako sam ga vidio tako sam se smrzo. Mozak mi je radio 100 na sat da skužim kako da maknem to čudovište iz svog prebivališta. Nakon što sam skovao plan, skupio sam svu hrabrost i protrčao kroz vrata. Usput nevjerojatno kako sam se naježio točno u trenutku prolaska kroz vrata.
Jednostavno sam imao osjećaj da mi je svaka pora na tijelu naježena. Slike u glavi da mi je pauk pao na glavu nisu pomogle situaciji. Nakon što sam se smirio, krenuo sam u egzekuciju plana. Jedini način da ga uhvatim je bio najjednostavnjij. Uzeo sam plastičnu posudu i poklopio ga. A vjerujte mi, trebalo mi je oko 15 minuta da se odlučim na to. Također samo se približiti njemu na tu malu udaljenost, brrrr. Recimo da sam samo ponosan na sebe.
Naravno kad sam to uspio, morao sam ga slikati da ne mislite da pretjerujem. Veličina pauka se kreće garant više od 10cm.
Uglavnom pauk je umro. Nakon što sam ga malo proučavao, ipak sam ga morao ubiti. Nažalost morao sam biti poprilično inovativan, jer sam ga morao ubiti bez da otvorim kutiju. Jednostavno se nisam mogao natjerati da otvorim kutiju dok je živ. Svaki put kad bi pokušavao počeo je trčati po kutiji, i da sam bog nisam se mogao natjerati da uz te uvjete otvorim kutiju. Jednostavno sam vidio kako mi trči po ruci, skače na lice i radi gadne stvari. Ahhh fobije.
Samo da napomenem da ga nisam mučio, naime kad sam ga poklopio, kako je bio u kutu, uspio sam rubom posude zahvatit jednu nogu. Moje isprike pauku i njegovoj obitelji.
Znači ovako izgleda kad je umro, protegnuo papke i završio u školjci. Vidite da nije mali jer je veliki kao otvor cijele školjke skoro.
Drugi dan u uredu sam saznao što me točno posjetilo. Naime pauk, po mojoj nestručnoj procjeni je Kišni pauk, ili Lovac pauk.
Pauk je otrovan, ali nije opasan. Što bi se prevelo u to da njegov ugriz ( a grizu, ooo da) u bol recimo ekvivalentnu ugrizu dviju osa, (ne pčela). Kako sam sve više počeo proučavati sve sam se manje bojao i nekako imam jaki osjećaj da sljedećeg neću ubiti već pustit u prirodu.
Evo par zanimljivosti ako nekog zanima:
- Kišni je jer najveća vjerojatnost da ćete ga naći u kući je nakon što padaju velike kiše, što se i desilo u mom slučaju.
- Pauk je lovac, što znači da ne plete mreže (hvala bogu, ne bi htio vidjeti mrežu od ove mrcine). Ali zato pizda skače. Hvala bogu da nisam to znao kad sam lovio.
- Ako je lovac, iznaći da je agresivan, i nije neki papk od pauka, ako ćete otići na njega, on će jurnuti prema vama. Gad jedan.
- Ovaj pauk je jako jako koristan jer ubija sve gadne insekte, te uglavnom neće nikad napasti ljude, jer mu se prohtje.
- Znaju biti stari i do nekoliko godina, što mi je super za insekte.
- Aktivni su samo noću.
Sve u svemu, stvarno je zanimljivo da se ljudi boje onog što ne razumiju. Više sam čitao o njima, manje se bojim. Ipak postupio bi isto. Tada nisam znao kakva vrsta pauka je bila. Što se tiče mene mogao je biti najopasniji pauk, tako da sam postupio ispravno.
I da, ima jedna zgodna anegdota o njima. Naime, jednom davno, mislili su da su ti pauci potencijalno opasni i za ljude, jer su (pazite sad) ubili zamorce u tri minute. Naime testirali su opasnost tako da su u isti kavez stavili zamorca i pauka, i zamorci su nakon ugriza umrli za 3 minute. Međutim (ovo je najbolje što sam čuo u zadnje vrijeme) ustanovljeno je da zamorci nisu umrli od posljedica otrova, već od šoka koji su proživjeli kad su se suočili licem u lice sa paukom.
Je li možete na smrt prestrašiti zamorca, ja sam siguran da ne mogu. Tako da ipak respect prema pauku.
P.S.
Pozdrav iz Pretorije, u kojoj se ne otvaraju prozori tokom noć
15.04.2010. u 10:00 sati | 15 Komentara | Print | Link | Na vrh
