Safari: Kruger Park III

Joj konačno našao vremena za post, a toliko ih još imam u planu, ali nikako da ulovim vremena za pisanje. Već mi polako i ovaj post blijedi iz glave.

Zadnji dio safari postova se svodi na naš put kući.

Budući da smo prespavali subotu na nedjelju u vili, imali smo još jednu noć ugodnih događaja, dok smo na put krenuli u nedjelju ujutro.

Naime u samu cijenu od onih 750 randa, uračunati je i Brai (afrički roštilj) uz obalu same rijeke. Imali smo organiziranu večeru, sa cugom i proveli prekrasni zalazak sunca uz obalu.

Stol je bio prelijepi i prepun predivno finih stvari, od super startera do mesa. Postojali su dva prefina startera koje možete jesti sa krekerima. Prvi je neki čili grah ili tako nešto, nisam skužio baš, a drugo je Biltong pašteta. Naime biltong je sušeno meso, ali sušeno na običnom zraku, tako da iskreno meni meso nema ama baš nikakav okus. Milo Dijete (kolega koji je sa mnom ovdje), ga obožava, ali meni je bez veze. Međutim pašteta je bila nešto prefino. Iako koliko sam skužio, ne možete nju tako lako naći, trebao bi naći recept i napraviti nju.

Osim prelijepog zalaska Sunca, koji je ovdje ultra brz sam doživljaj su pojačavali nosorozi koji su se pasli na drugoj strani obale.

Kad je došla noć shvatili smo jednu zanimljivu stvar. Naime na nebu nije bilo zvijezde sjevernjače. Bilo je čudno vidjeti drugačije zvjezdano nebo.

Na put smo krenuli rano ujutro. (opet puno slika, ali svi će postovi ubuduće biti takvi, jer slika imam hrpu hrpu). Ovaj put smo htjeli i vidjeti gdje se vozimo, naravno držeći se autoceste ovaj put.

Naravno mi ne bi bili mi kad nešto ne bi sjebali. Došli do benzinske i umjesto bezolovnog natočili olovno gorivo. Auto je radio ok

Ovako izgleda put do vile, većinom

Benzinska pumpa

Malo okoliša

Ceste su u super stanju i stvarno se gušt voziti po njima.

Pejzaž je predivan i ogroman i stvarno vam je lijepo voziti se kroz Afriku. Prvi dio put (prije ulaska u planine) je većinom pun plantaža raznih naranča i limuna, te šećerne trstike, ili smo bar to tako identificirali.

Kako se uzdižete na brda, dobivate predivne slike.

Stali smo na jednom mjestu gdje neki ljudi prodaju voće

Kupili (makademijan, ne znam kako se piše na našem) orahe, mandarine i avokado, za smiješne cijene. Mandarine i orasi su bili nebeski, nisam jeo bolje sočnije i ukusom bogatije mandarine ikad. Naravno budale avokado je na kraju bio bačen, jer ga nismo nikad jeli. Uglavnom očekivali smo nešto drugo, a ne ono što u biti avokado je. Voće za umake i ostale stvari. Mi smo mislili da se može jesti sam. Bez veze.

Kako se prođu planine

dođete na predivne pašnjake. cijeli okoliši izgledaju kao prekriveni jednim predivnim žućkastim, mekanim tepihom. Najrađe bi samo izašli van autu i valjali se po tome. Bar sam ja imao takvu želju. Kako se sve više spuštate prema Joburgu, tako sve više stočarstvo dolazi do izražaja.

Stali ne nekoj benzinskoj u sredini ničeg, gdje smo ja i Milo Dijete bili jedini bijelci. Malo smo se osjećali čudno, ali brzo vas to prođe. Nitko nije obraćao pažnju na nas.

Iako sranje se moralo desiti kad tad. Naime zaustavila nas je policija, jer smo (tj. ja sam) prebrzo vozio. Naime ograničenje na ovim cestama je usranih 120kmh

Vidi tu cestu. 120km/h, ma daj

Ulovili su me sa prekoračenjem, koje nije bilo toliko veliko. Neću sad o točnim brojkama. Kazna je bila poprilična, međutim nakon dogovora smanjio sam nju za 60%. Na kraju sam saznao da sam bio glup i da sam mogao smanjiti tu kaznu za 95%. Naravno svi se voze min 140 po tim cestama, što je normalno, ali eto mi smo baš naletjeli, skupa sa još par auta iza mene. No luck.
Znači možete se doslovce cjenkati jer vas u određenom trenutku pita policajac, 2koliko možete odvojiti novca za kaznu".
Budući da mi je bilo prvi put, nisam išao baš na prenisku cijenu. Sve u svemu drugi put ću reći da imam samo 100kn kod sebe i bok. Rekli svi da to uspijeva.

P.S.
Pozdrav iz Pretorije