Štikla i piletina iz pakla

U zadnjih tjedan dana tjedan mi je brutalan. Doslovce odlazim na posao u 8 ujutro i vraćam se u apartman oko 22h. Budući da sad putujem na posao u Pretoriju, koja je udaljena kojih 60km, treba mi dodatnih sat vremena da stignem na posao. Ipak nije da se žalim, ured u Pretoriji se nalazi jako blizu izlaza sa autoceste, tako da ne gubim previše vremena u gužvama.

Čak se sve više i više snalazimo po gradu bez uporabe GPS-a. Koji me dva dana prije zeznuo i odveo u neko skroz drugo područje, ali evo nakon 10 minuta vožnje okolo, snašao sam se i našao pravi put.
Iako sam mislio napisati sljedeći post o vožnji lijevom stranom, jučerašnje anegdote su me natjerale da napišem posto o nečemu drugome.

Baš sam vidio da je Caster Semenya danas na naslovnici bloga. Ovdje se o njoj priča svaki dan na radiju. Jučer se naime atletska ekipa vratila iz Berlina i bio je doček na glavnome aerodromu. Danas ujutro je pak bila na radiju priča o tome kako nije bilo jako puno bijelih Afrikanaca na tom dočeku, te kako bi trebali pružati puno više podrške Južno Afričkom timu. Tko rekao što god, još uvijek se osjeća velika razlika između bijele i crne rase. Ili bar ja to tako vidim. Uglavnom, što se tiče nje i njezinih testiranja tu sam bar jako informiran. Ipak treba putovati jedan sat na posao.

District 9 je druga stvar o kojoj se priča. Nažalost ovdje tek stiže 28.8. Što je glupost, budući da se snimao u Johannesburgu. Jedva čekam da ga vidim. Pogotovo kad znam da je većina filma smještena skoro pa u mom susjedstvu.

A sad o anegdotama. Ovdje sam sa kolegom koji je čuo da se ovdje prodaju Ed Hardy majice. Budući da volim kupovati robu koje još uvijek nema u hrvatskoj , nahrlili smo u dućan. Majice su nešto posebno i motivi na njima su fascinantni. Ne znam koliko ljudi zna za taj brand, ali dizajner je odlučio prenijeti tetovaže velikog tatoo majstora na majice. Prosurfajte njihovom ponudom, ima lijepih stvari. Naravno ponuda ne sadrži samo majice, već sve živo, od cipela kapa, remena. Itd.

UPDATE: Našao svoju majicu.

Ovo nisam ja, ali nisam ni daleko, buuuuuaaaahhhhaaaa.

Jedini nedostatak ovim majicama je njihova cijena. Jedna majica (recimo iz trenutne sezone) košta minimalno 100-120€. (čudno da u Americi te stvari koštaju oko 80$) Ja sam svoju jednu platio 850kn. Međutim uopće mi nije žao. Nisam nju slikao. Uglavnom u taj dućan je došla obitelj (bijela, bogata). Djeca su bila obučena cijela u njihovu robu, što znači da je starija kćerka imala oko 3000kn samo od odjeće na sebi. Uglavnom par je imao mlađu i stariju kćerku. Dok se starija furala na crno i više na metal (motivi na majicama su ipak proizašli od tetovaža, tako da), dok je mlađa bila očito njihova princeza. Princeza od 6g i 40kg kako je izgledala, ali to sad nije bitno. Uglavnom mala cmizdrava klinika je vukla tatu po dućanu i naišla na ove stvari.

Ne nije ovo. Samo sam htio pokazati da marka ima prelijepe stvari za djecu. Ako želite da vam djeca izgledaju pomodno.

Ne naišla je na ovo.

Ovdje kršim autorska prava, ali ajde zanemarimo ovo.

Sve su curice hodale u maminim štiklama, međutim ona ih je stvarno isprobavala, dok je tata gledao i razmišljao da li da kupi ili ne. Mama je kao rekla jednom da to nisu cipele za djecu, međutim nisam siguran da nju je muž nešto čuo. Kad sam vidio da je počela hodati u tome i cviliti da želi to, ostao sam paf. Htio reći tom tipu da mu kćerka izgleda kao (neću prostačiti ovdje) ali ono kupiti štikle od 8cm klikni od 5,6 godina je užas. Dal ih nje kupila ili ne nisam saznao jer me toliko to iživciralo da sam otišao van. I sad mi je tlak dignut.

Anegdota broj dva.
Kako idemo u teretnu, a moj cimer je bilder, hihihhihiih, počeli smo izlaziti u teretnu i ja sam odlučio da bi uz njega mogao početi malo dobivati na težini pa sad jedemo dosta više nego obično jedem. U sklopu toga kuhamo često večeru. Opet u sklopu toga, počeli smo tražiti recepte na netu, a prvo mjesto gdje sam pogledao je bilo dok drage čitateljice Lipa Mare.
Naime trebali smo kuhati recept u linku iznad. Budući da nismo našli ESTRAGON (ne estrogen), kontaktirao sam Mare i pitao nju što sad. Rekla je da stavimo crvenu paprike. Međutim nekako mislim da je podrazumijevala da stavimo običnu slatku papriku. Međutim mi smo naime kupili ovo

Ova vrsta crvene paprike je puno puno jača. A još smo dodali dvije žličice. Uglavnom znate onu. "peče kad jedeš, peče kad sereš " Ovaj drugi dio me još čeka, hehehehehe. Sve u svemu, zasrali smo sasvim lijepi recept. Iako nije bilo loše napatili smo se dok smo pojeli ovo. Moram sam to dati nekome Indijcu. Sa smeđom rižom i ovako papreno brijem da bi uživao, hehehehe.
Toliko o anegdotama.

Ovaj vikend smo rezervirali za safari, u Kruger parku (koji je veliki kao Slovenija), tako da će biti ludih slika nadam se. O svem više u sljedeći postovima. Puno slikam, malo postam, pa moram negdje slike ubaciti, pa će staviti malo random slika.

Prekrasni klub house u našem estatu. Jako mi se sviđa, biti će ovdje lijepi partiji kad zatopli.

Pogled iz Klub Housa. Po danu ovaj dio izgleda kao scena iz filma District 9

Cesta malo van Pretorije.

P.S.
Pusa iz Pretorije.