Gdje i što sam u Johannesburgu

Pozdrav ljudi. Evo prošlo je već više pod 10 dana otkako sam ovdje. Vjerovali ili ne, ali do sada stvarno nisam imao vremena da se javim. Drugi razlog je što iako radim kod mobilnog operatera ne mogu na Internet samo tako. Tako da sam se skroz odviknuo od Interneta, Facebooka, indeksa i ostalih stvari. Ali pustimo to, da malo krenemo na opisivanje svojih prvih dojmova.

Sam let je bio poprilično dobar. Iako sam letio 10 sati u komadu, mogu reći da je put prošao prilično dobro. Ipak najviše zahvala teti na šalteru koja me smjestila pokraj izlaza za nuždu pa sam se mogao ispružiti. Da budem iskren najviše od svega sam se bojao tog deset satnog leta i već sam pripremio razne taktike da se uspavam ( droga alkohol, žene, hihihihih). Naravno opet nisam sjedio pokraj neke zgodne žene.

Ovaj put je bio i poseban po tome, što nisam imao problema sa vizom na ulazu. Iako sam pisao krv da nju dobijem. Uglavnom ovo lijepo opisuje zemlju za 2010g.

I ne nemojte me pitati ako ču Vam moći nabaviti karte za SP, jer mislim da neću tako dugo ovdje ostati.
Nagradno pitanje je "Što znači Big 5?"

Kad sam konačno sjeo u taksi, nije me toliko zaprepastila činjenica da je hladnije (bilo oko 12 dok sam sletio) niti jako sunce, niti što se vozimo po lijevoj strani, već to da je sva trava smeđa. Tj. nema one lijepe zelene trave. Da budem iskren, još dan danas nemam neku percepciju da sam u Africi. Bar ne onakvoj kakvu sanjate i vidite u filmovima. Budući kao i kod svake zemlja u razvoju, prostor nije upitan, sve je ogromno. Većinu vremena vam ništa ne znači da se vozite po lijevoj strani kad su trake ogromne i odvojene suprotne strane. Ali otom potom, neću sve u ovome postu opisati.

Iako sam trenutno u Johannesburg, radno mjesto (od sljedećeg tjedna) mi je u Pretoriji. Mjestu gdje (tako se priča) su svi mačo bijelci. Znači ako ste muško i bijelac i ne pokažete se kao pičkica, dobro ćete proći. Iako sam do sada samo jednom bio u uredu u Pretoriji, mogu reći da su priče istinite.
Moram ovdje napomenuti da glavno sjedište operatera u Johannesburgu izgleda fantastično. Osim što je kompleks veliki, predivan je i mogu reći da nisam do sad radio u tako lijepom okruženju. Unutrašnjost više izgleda kao neki muzej suvremene umjetnosti nego neki veliki poslovni centar. Slike, freske posvuda.

Ovo je samo mali dio. Ali svakako je puno ljepše vidjeti slike i umjetnosti nego nekakve reklame i grafove koje daju osjećaj kao da morate raditi kao rob. Pokušati ću slikati još nešto, iako iskreno ne bi smio, hiihih.
Ipak uza sva obilježja koja daju osjećaj da ste u Africi ovaj je još možda najjači

Još nisam vidio da se u kompaniji tako otvoreno dijele kondomi. Prvo sam mislio da su mali paketići sapuna, ali nisu, ihihih. Naravno same pohvale za ovakve akcije.

Po pričama znao sam da ću biti u nekom velikom kampu (selu, kako da to velim) ograđenom ogradom. I naravno, ako se samo vozite od aerodroma malo po rubovima grada, vidjeti ćete jako puno rezidencijalnih dijelova, te su svi pod visokom ogradom, bodljikavom žicom itd. Činjenica da piše da je žica pod naponom ili da znak "Armed response", za one koji ne znaju engleski to znači, uđeš nepozvan, pucamo, pojačava dojam nesigurnosti.
Ipak moram reći da još nisam imao nekih problema. Naravno postoje dijelovi grada kao strogi centar Johannesburga, te još neki u koje ne smijete ući. Ako uđete i postanete žrtva nasilja, što da vam velim osim glupi ste i sami ste si krivi. Ako Vam se veli da ne idete, nemojte ići.

Ako malo bolje pogledate u Google Earth-u Johannesburg, vidjeti ćete susjedstva koja su skoro pa sivo bijela. Evo zašto.

Ne znam koliko se vidi. Ali ovo su susjedstva koja se sastoje isključivo od lima. Straćare. Ovakvo susjedstvo se nalazi samo kojih kilometar od mene, na drugom brdu. Prvo sam mislio da je to neko odlagalište ili parkiralište za kamione, jer po suncu jako blješti. Ispostavilo se da ovdje žive ljudi.

A sad moj smještaj

Ako netko ne vidi u svom kampu imamo veliko golf igralište. (moram probati igrati), tako da u Johannesburgu vrlo malo treba da pređete iz velikog blagostanja u veliku neimaštinu. Iako ima jako puno siromašnih crnaca koje stoje na cesti i prose ili prodaju nešto. O opasnostima od njih više drugi put. Ipak zbog mog neznanja očekivao sam puno više crnaca oko sebe, ipak je ovo Afrika. Međutim ipak nekako ima puno više bijelaca, bar oko mene. Svi konobari ili neki niži poslovi još uvijek obavljaju crnici. Iako ovdje nisam siguran koji su iz JAR-a, jer jako puno izbjeglica iz Zimbabvea dolazi u zemlju. Također ima jako puno Indijanca, iako recimo istočna obala poput okolice Durbana ima još više indijske populacije. Jezik je engleski, te je sveprisutan. Dok lokalni bjelici (znaci izvorni Afrikanci) govore Afrikanski (neki mix nizozemskog i engleskog) crna populacija koristi Zulu jezik

Hrana. Mislim da nema što puno reći. Ova sljedeća slika govori za sebe. Ovo nije zemlja za vegetarijance, nikako, nikako.

P.S.
Toliko za sada. Ne znam koliko tekst ima smisla, nakenjo sam puno toga, te samo pišem kako mi misli izlaze iz glave. sljedeći put u ludom ludom tjednu koji sam ovdje doživio.
Piozdrav iz Afrike.