Kosovo je točan odgovor + UPDATE

Svi ste pogodili. Nagradu nažalost nemam. U biti nagrada će vam biti postovi iz Kosova. Ne znam otkuda da počnem. Uobičajeno u ovim prvim tekstovima pišem o samoj zemlji, nekim stvarima, međutim ne mogu reći da sam još sredio dojmove.
Ipak mi se cijeli dan svodi na to da ode na posao vratim se u stan i tamo sam dok opet ne odem na posao. Iako moram napomenuti da smo jučer otišli na cugu. Ovdje ima par još par Hrvata, čak smo svi smješteni u istoj zgradi, tako da su me malo izveli van.

Prvo bih ipak napomenuo činjenicu da ovdje nije toliko loše. Kome god veli da idem u Kosovo svi se love za glavu, dižući pogled u nebeske visine, pitajući se kako sam pobogu završio ovdje. Mislim da ljudi imaju neke predrasude oko ovog područja.

Naravno situacija nije bajna, kao što ćete čuti tokom postova, međutim nije da se nalazim u ratnoj zoni, ne puca se, nije jad i bijeda (toliko velika koliko ljudi govore). Nalazim se u Prištini, tako da ne mogu suditi još kako je u okolnim selima. Međutim kakve sam ja sreće saznati ču i to jer tokom ovog projekta provoziti ću se cijelim Kosovom. Gore dolje, lijevo desno, poprijeko i uzduž, uffff, biti će naporno.

Uglavnom prvi dojmovi.
Pa ne mogu reći da su bili bajni. Ipak to je više zbog snijega kojeg ovdje još ima svugdje. Kosovo je ipak prilično gorovito, te je na 600-700m nadmorske visine. A vjerujte mi kad izađete van i puhne vjetar osjeti se tih 500 metara razlike jako jako dobro. Ljudi su mi rekli da je ovdje temperatura padala i ispod -20. Na sreću nisam onda bio ovdje.
Smješten sam u stanu, za koji mogu reći da je super. Veliki, svijetao, prozračan, lijepo uređen. Zanemariti ču činjenicu da je u taj stan dva put provaljeno dok je jedan kolega bio ovdje. Zbog toga jedan balkon imam pod rešetkama, ali eto što je tu je. Još malo trzam na neke zvukove u noći, ali ubrzo se privikavam. Sad već spavam kao bebica.
Kad sam ušao u stan jedina razlika između prelijepog stana u Kosovu i Zagrebu je bio alternator (UPS) i ogroman akumulator smješten u hodnik. Naime recesije struja ovdje su normalna stvar.

Jeste li znali da u Prištini semafori rade do ponoć. A šta onda, ne znam. Kolaps, najvjerojatnije. Iako puno puta i po danu ima semafora koji ne rade, tako da onda po noći nije uopče problem. Sve u svemu nalazim se kao u "boljem" susjedstvu. Tu ljudi plaćaju struju pa su recesije "vrlo" kratkotrajne.
Nalazim se u tzv. "Sunny Hill" susjedstvu. I mogu reći da je stvarno sunčano, i brdovito. Dok će biti toplije, dva puta uz brdo i niz brdo i biti ću fit. Vrijeme ovdje je prekrasno, osim sto je toliko hladno da se snijeg ne topi.

Priština je ružan grad (tako su mi rekli iako sve više i ja dijelim to mišljenje), ovdje nema sumnje. Samo čekam da se otopi snijeg da vidim i to smeće o kojem pričaju. Više o gradu drugi put.Hrana, cure ostalo, pa sve čete ćuti. Recimo da sam jeo ćevape i Chicken Tikka, što je sve samo ne odavde.

Inače prekjučer u 4 ujutro sam ožednio i upalio svjetlo u dnevnoj. Kako sam upalio po prekidaču tako je žarulja EKSPLODIRALA. Ali doslovce. Već sam mislio da mi netko puca po stanu. Zaiskrilo se, zadimilo i raznijelo. Stakla je bilo po cijeloj dnevni. Moram sam posisati sve. Samo je grlo ostalo u lampi, koju još nisam izvadio. Tako da još uvijek nemam struju u dnevnoj, cijeloj. Hvala bogu TV je spojen na UPS pa radi. I imam MTV i Cartoon Network , i wireless Internet i, i, (previše i u ovoj rečenici) i sretan sam. Ja sretan.

Evo toliko za sada, uskoro više o svemu i malo slika. I malo o vranama.

P.S.
Pozdrav iz Prištine. Možda uskoro promijenim dizajn. Radi se na tome.

UPDATE:
Nakon dvije i pol godine bloga, (a ne tri, hihihih) konačno sam i ja napravio dizajn. Unajmio najbolje dizajnere i nakon 5000000000 mailova između mene i majstora dobili smo ovo.
Je li Vam se sviđa?
Ovim putem htio bih se zahvaliti blogeru Yashaskar templates koji me trpio. Preporučujem ga iz svega srca. Puno hvala majstore na ovome.