Nema muzike bez alkohola

Budući da mi je odgođen put za Švicarsku, eto nije ni Švicarska administracija savršena kako se čini, guštam se u izlascima sa ljudima koje nisam vidio dugo.
Končano mi se poklopilo da su svi ljudi koji su mi dragi kod kuće (više manje), tako da moram ugrabiti priliku da se malo družim sa svakim.

Jer ova putovanja su smrt za socijalni život, bar što se tiče nekih dugotrajnih prijateljstva.
Nisam baš nešto postao ovih par dana, a nije da se nema materijala, čekam da mi Kornelije pošalje nove slike za svoju rubriku četvrtkom.
Velim trenutno mi se život sastoji od izlazaka i igranja kompjuterskih igrica. Dvije stvari koje mi najviše fale dok sam vani. Htio ići sa biciklom na sljeme, da se opet malo spuštamo po snijegu. Šišaš skijanje. Spuštanje niz sljeme po snijegu je zakon iskustvo. Obožavam to. Ima sve što želim u spustu. Akcija i strahovanje za život na prvoj trećini, ogromni i blatni dio na drugoj trećini (iako je sad prehladano, brijem da je sve tvrdo kao kamen) i za kraj se provoziti po trgu blatan kao svinja.
Problem je da smo budale pa tjeramo na sljeme. A to je smrt po ovoj temperaturi. Znojenje i hladnoća ne idu zajedno.

DA se vratim temi, opet sam odlutao, ali ovo je i takav post. Pišem jer mi je dosadno, a ne da izvijestim o nečemu.

Jučer se našao sa The Pilot-om. Da budem iskren, nakon što smo se upoznali u Bahrainu, nisam mislio da ćemo imati priliku družiti se u Zagrebu. Evo drago mi je da smo i dalje super frendovi.
Sad smo obojica neopterećeni poslom (na godišnjem sam do daljnjeg) odlučili otići van.
Nakon jednog kvratovskog birca... Kad malo razmislim, točno se vidi da sam dotepenac. Znam one glavne klubove bio sam u svima, međutim ima onih nekih malih noćnih klubova za koje nisam nikad čuo ni znao da postoje, a ipak su ok ili čak i bolji od ovih razvikanijih.

....odlučili smo otići u Šambalu (ako netko veli da se ne piše ovako ime kluba, neka se upuca). Čuo pričice o tome klubu, da je trenutno kao najbolji u Zagrebu, čitaj najveći, pa smo odlučili posjetit ga. E sad. Mogu birati ili auto ili alkohol. Budući da je hladnoća i ja sam se naviknuo na neki luksuz, ne pada mi na kraj pameti smrzavati se čekajući tramvaj ili tako nešto, već kao fina guzica koristim auto. Što u konačnosti rezultira mojom treznošću.
Naravno tu je i taksi, ali uz što sam gizdav sam i pizda pa mi se ga ne da plaćati, hehehheheheh.

I tako mi otišli u Šambalu, ostavili jake u autu, te trčali do ulaza kao idioti. Ok bili smo parkirani kod tehničkog muzeja (30m od ulaza), ali ipak ,brrrrrrrrr.

Kad smo došli u Šambalu, osim što smo cugali sokove evo što smo radili. Gledali smo FTV (Fashion TV) na ekranima pokraj šanka. Ok ovo smo radili zbog nostalgije, oni koji su me čitali od početka znaju zašto.
Bilo nam je dosadno i nikako se nismo mogli opustit i nekako se zabaviti. Tako da smo krenuli doma već u 2. Ok vratili se opet do 4 (zbog nekih cura, ali to sad nije bitno).

Sve u svemu skužili smo da smo bili previše trijezni. Kad sam bio mlađi, nekako smo prezirao ljude koji se nisu mogli zabaviti bez da se nacugaju. Naravno sad sam sam sebi morao uskočiti u usta. E sad ili sam prestari, ili je stvar u nečemu drugom nije mi jasno.
Ok moram priznati da mi je i Rusija malo pokvarila doživljaj, ali sve u svemu Šambala je ok klub. Tipični masovnjak. Osim onih svjetala, koja su užas. Prejaka su skroz. Hodao sam kao muha bez glave, udarajući se u ljude kad me svjetlo obasjalo.

Naravno kad bih bio pijani i pripit to mi uopće ne bi smetalo. Zanimljivo je da dok sam pijan da imam reflektor uperen u oko ne bih mi smetalo, a sad sam negodovao kao starac. Ipak svjetla su prejaka.

Sad sam nekako odlutao u postu, to je kad pišem post i surfam, gledam youtube, dopisujem se na dva jezika.
Ovo gledam, zanimljivo: http://www.youtube.com/watch?v=N6tLRCDqJ2c&NR=1

Sad ćemo se sljedeći put nacugati pa ćemo onda izaći van, te vidjeti dal će to promijeniti stvari.
Prokleto bilo ako se to desi. Stvarno je žalosno mi glupi mozak mora biti pod utjecajem opijata da bi se mogao opustit. A nekako mislim da je to problem.

Inače ako se netko izgubio u postu, jer ja jesam, pričao sam o tome kako moram biti pijan da bi se zabavio. A uvijek sam prezirao ljude koji su tako razmišljali.

P.S.
Joj koliko teksta, sad opet to lektorirati, kako mrzim to.
Pozdrav iz kreveta u Zagrebu. Joj moram na ručak a ne da mi se. Moram jesti opet sam smršavio, da je to ne normalno