Hrvatska:Rusija 3:3
Ovaj put se javljam sa sportskim postom. Kolega iz ureda nam je saznao za utakmicu gdje nastupaju (kao što vidite) Rusija i Hrvatska.
Ovaj put se radi o malom nogometu. Igrali su juniori. Iako možda i nije nešto jako zanimljivo, ipak smo išli, ako ništa drugo da pružamo podršku našima, također se nadajući, bar ja, da ćemo možda upoznati neke Hrvate.
Ipak je ovo više milijunski grad, valjda ima još Hrvata.
Pokušati ću malo opisati utakmicu, koga zanima, neka čita, a koga ne, ima sličice.
Počeli smo igrati poprilično sporo i mrtvo, što je vrlo brzo dovelo do 1:0 za hrvatsku. Iako me drugar iz pustinje uvjeravao da je mali nogomet poprilično dobar što se tiče golova, praktički nismo vidjeli neke velike akcije sa naše strane do kraja prvog poluvremena.
Iako je bilo par dobrih kontri sa naše strane, posjed lopte je uglavnom bio kod Rusa, koji su opsjedali naš gol, skoro pa konstantno. Jedina nada u ovome je bio naš mladi golman koji je bio čudo neviđeno.
Dečko je obranio svu silu udaraca, a bogme ih je bilo. Jednom je uspio čak obraniti tri udarca, jedan iza drugog i to sve iz šesterca (ili čega već). Kad je i treći put obranio, Rusi su već ludili. Bili tokom tog napada cijelo vrijeme na nogama, a gol nikako i nikako da dođe. Heheheheh.
Uglavnom pred kraj poluvremena smo uspjeli nekako dati gol pa smo na odmor otišli sa 1:1
Tokom poluvremena cheerleaderice(koje su bile i vrlo aktivne i tokom time-outa) su zabavljale, nažalost malobrojnu publiku.
Evo slika.
Hvala bogu slike su slikane daleko pa nije velika oštrina. Hvala bogu jer su sve bile klinke od 12-15 godina. Ipak su ovo bili juniori. A budući da su plesale, recimo, ne u skladu sa svojim godinama, ili možda jesu. Ne znam, nisam gledao još tako mlade cheerleader-ice. Ja uglavnom ne bi dao da mi kćerka tako pleše. Sve u svemu moram reći da su bile poprilično dobre i nadasve gipke, kao i sve Ruskinje.
Izvele su neke figure, koje nisam do sada vidio uživo, osim na nekim natjecanjima u Americi, gdje je ovo skoro pa nacionalni sport.
Vratimo se utakmici.
Drugo poluvrijeme je bilo puno puno bolje, bar za Hrvatsku.
Svi smo malo živnuli, dok su Rusi malo pokleknuli. Sve u svemu, naš savršen golman i razigrana momčad je dovelo čak do 3:1 za Hrvatsku.
Navijali smo koliko smo mogli, međutim, morali smo se natjecat sa ovime. A bili su stvarno usklađeni sa bubnjevima i svime.
Tako da smo se mi derali kad su oni bili tiho. Sve u svemu, bilo je zabavno. Pogotovo budući da smo bili JEDINI hrvati tamo, bar u publici.
Što je bilo fora, budući da su svi obraćali pažnju na nas, jer smo se mi jedini derali Hrvatska.
E nažalost kao i kod velikih, pa tako i mali, kod 3:1 su se opustili i onda je tip koji je dao svih tri gola za Rusiju izravno prekrasnim lobom na 3:2
I što se onda desilo.
Dobili smo glupi glupi gol u zadnjih 3 sekunde. Mislim ono užas. Turska all over again.
A već smo htjeli feštati da smo ih ipak pobijedili, kad su ipak uspjeli izjednačiti. Rusi su ipak bili prilično sretni sa 3:3
P.S.
Hrvata nije bilo. Inače mi se uvijek javi netko na blog, ali eto sad u gradu sa 5 milijuna stanovnika i ništa.
Drugo, evo bar bio na nekoj utakmici ovdje. Inače kod kuće ne bi išao na nešto ovako, ovdje je bilo prilično zabavno.
Pozdrav iz sad hladnog hladnog Petera. Prvi put da im je utrnula faca dok sam išao na posao.
09.12.2008. u 12:03 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
