Put u Moskvu
Ovaj vikend sam otišao u Moskvu na poslovni put. Trebao sam održati neku prezentaciju, koja je usput završila dobro. Čak i bolje nego sam očekivao.
Tako da ću malo o svojim doživljajima u Moskvi u ovome postu.
Budući da je Rusija velika velika zemlja, treba 6 sati putovanja sa vlakom između Moskve i Petera. Budući da je željeznički promet jako razvijeni u Rusiji, putovanje vlakom, je puno udobnije nego putovanje avionom. Ako nemate biznis klasu.
Budući da sam putovao sa vlakom 3 godine u Zagreb, kad se sjetim ZET-a dobijem napadaj tjeskobe. Međutim ovi vlakovi su na razini.
Dobio sam kartu prve kategorije. Za to dobijete spavače mjesto (noćni vlak od 23.30 do 8 ujutro) sasvim solidne veličine, TV sa kabelskom u vagonu, hranu i najbitnije imate room service. Međutim najbolje je da je vlak relativno tih, te vi ne gubite ništa vremena budući da spavate dok se vozite
Ovako je izgledao moj kupe. I sami vidite da putovati u ovome nije loše.
Malo me fotić na mobitelu počeo zezati. Tko mi da 4500kn za novi Samsung I8510. Ili bar polovicu
U vlaku sam razgovarao sa nekim rusom, na ruskom. Bio prilično ponosan na sebe i svoj ruski, budući da je razgovor išao i oko Jadranske obale i što kaj radi i ribarenja i zimskih sportova.
Kad stigao u Moskvu, dočekao me taksi sa ženskim vozačem. Još se čudim oko tih stvari. A šta ću.
Propustio sam priliku da odem na hokej utakmicu, što mi je iskreno žao, budući da je kvaliteta ovdje i doma neusporediva. Bili kolege i rekli da je super.
Tu noć je samo bio običan izlazak, ništa vrijedno spomena, osim vina koje smo popili. Mmmmm, bilo je predobro.
Ah da ipak ima anegdota, kao i uvijek sa taksijima.
Vraćali se mi kući i uzeli taksi na crno (obični ljudi koji stanu i povedu te za neki sitni novca). Vozimo se mi u Ladi prema mojoj metro stanici kad je krepao auto. I pokušava ga tip upaliti i pokušava i pokušava. Mi već htjeli izaći, međutim htjeli smo vidjeti dal će ga uspjeti upaliti. Budući da smo stali na uzbrdici, čovjek je pokušao upaliti auto na rikverc. Naime otpustio je ručnu i kad smo dobili malo brzine pokušavao je upaliti. Presmiješno. Kad mu nije uspjelo, izašli smo. Naravno nismo platili.
Odmah nakon toga smo uzeli drugi taksi, koji je smrdio po zelju da je to KATASTROFA. Tip nije imao pojma kud nas mora odvesti. Nikica je izvadio kartu i objašnjavao mu gdje i kako. I tada je tip stao i pitao ljude gdje i kamo.
Brick mi ispričao da nakon što su ostavili mene , on i kolega zaspao i tip ga budi da mu opet objasni gdje mora da ide. A uvijek vele da znaju kud moraju kad im velite destinaciju, uvijek.
Drugi dan smo bili u cirkusu. Ovome sam se veselio iskreno, budući da sam bio u cirkusu samo jednom prije. ali bilo davno davno kod kuće. Nažalost slike nemam, jer eto, ne može se slikati.
Cirkus je bio unutar dvorane, baš za to i koliko sam kužio ima već dugu tradiciju. Kupio malo skuplju kartu što mi je osiguralo prilično dobra mjesta.
Show je počeo prilično obećavajuće.
Prvo su bile akrobacije sa konjima, što je bilo prilično impresivno, ako ništa drugo jer je bilo 5 konja odjednom u ringu.
Zatim su došli, psi. Pudlice raznih veličina su radile sve i svašta. Definitivno high light predstave. Psi su bili neobično smiješni i neobično dresirani. Najbolje je bilo kad je pas radio salto unatrag. To se mora vidjeti. Bacao se kao nekakav pravi akrobat, uvijek znajući točno koliko mora da se zarotira da se dočeka na noge.
Nakon toga su bili medvjedi, koji su izgledali pomalo lijeni.
Nakon toga slijedila je neka mala cura na nekoj pravi u zraku. Jedino što mogu reći je "lijepo i nadasve fleksibilno"
Nakon ovog je sve otišlo k vragu.
Prvo su došli neki žongleri sa košarkaškim loptama. Sve u svemu citirao bi Kornelija "GAY NBA". Bez veze. Iako nije lako žonglirati sa velikim loptama i još k tome sa 5 njih, njihov ples i odjeća je bila sačuvaj bože. Slijedile su papige, koje iako su bile smiješne (vozile su bicikle, igrale košarku) nisu bile nešto spektakularne.
Najveće razočarenje je bilo ono što čemu sam se najviše veselio. A to akrobati na užetu. Naime imali su zaštitnu vrpcu oko pasa. Naravno da su imali, ipak je točka bila dobrih 15m u visini. Vrpca je ubila svaki "uuuuuuuuu" i svaki "aaaaaaaa". Toliko su se oslanjali na zaštitno uže da su sve točke izgledale jednostavno bez veze i bez imalo osjećaja za opasnost. A to je upravo ono što gledatelji žele. Pogotovo jedan dio točke gdje je uže bilo korišteno da omogući neku vratolomiju. Tako bi nju i ja mogao napraviti.
Sve u svemu, ja sam uvijek mislio da je Ruski cirkus nešto posebno, međutim moram reći da nisam baš bio nešto previše opčinjen. Drugi dio predstave su mi društvo pravile dvije cure, pa mi je ipak bilo ok. Heheheheh.
Morao bi otići na japanski ili neki blisko istočni, mislim da je taj puno bolji.
Trebao bi napomenuti da to nije putujući cirkus, veće stalni koji ima postavu, pa je i zato možda manje zanimljiv.
Jer svi znaju da su pravi cirkusi oni koji putuju iz grada u grad.
Ostatak posjeta je bio uobičajen.
P.S.
Pozdrav iz Petera.
Trebao bi napomenuti da ću još samo mjesec dana biti u Rusiji, i to je to. Ostati ću za novu godinu ovdje, tako da bi to trebalo biti zanimljivo.
04.12.2008. u 10:19 sati | 6 Komentara | Print | Link | Na vrh
