Auto miris: Šljivovica

Opet sam u Rusiji. Nisam se puno javljao doma jer sam imao "obaveza", heheheheh.
Nažalost ovaj put me zima nije zaobišla. Iako svi jauču da je hladno u Hrvatskoj bar nije ko ovdje.
Vrijeme je gadno do odvratno, bljuzga na sve strane, tamo gdje nema snijega ima blata vode i ne znam čega svega ne.

Jučer mi je bio rođendan. Ne pišem ovo da se hvalim, već zato jer mi je ovo jedan od prvih rođendana gdje sam bio odsječen od većine ljudi koji su mi dragi i koje volim.
Jer je biser sam morao rezervirati avionsku kartu i odlučio se na putovanje baš na svoj rođendan. Znate onaj osjećaj kad odete spavati i probudite se znajući da je ovo vaš dan, da će Vam svi čestitati i da čete se osjećati dobro.
E ja ga ovaj put nisam imao, dapače.
Ustao sam u pola 6 da odem na aerodrom. Dan je već bio obilježen nekim glupim bolovima u mjehuru ili želucu, ne znam. Mislio sam da je neka nervoza, iako mi je već putovanje avionom, tako dosadno i regularno da i kod nekih jakih turbulencija razmišljam o svemu samo ne o tome kako bi mogao avion pasti sa neba. Tako da nije nervoza, mora da sam se napuhao negdje.

Uglavnom stignem ja u Beč i krenem za Peter. Dok smo letjeli iznad oblaka bilo je ok, međutim kad je pilot rekao počinjemo sa spuštanjem, odjednom je sve postalo sivo. Upali smo u takvi sivi oblak da se nije ni vidio motor od aviona. I spuštamo se mi tako i spuštamo, već sam mislio da smo se tri puta spustili.
Majke mi na par sekundi se motor stišao do te mjere da se nije čuo. Već sam ponavljao u glavi predmet "radio navigaciju i lokaciju" prisjećajući se svih sistema koje omogućuju da avion zna gdje je pista i koliko je visoko bez obzira vidi li pilot fizički pistu ili ne.
To me smirilo, iako je ova magla bila neka luda. Samo sam čeko da mi neki gremlin mahne kroz prozor.
Kao neka zadnja kvočka umirio sam se in-flight shopingom i uštedio skoro 200 kn na parfemu.
Koji sam btw kupio sam sebi za rođendan, how lame.
Na kraju se probili kroz maglu (kojih 50m iznad tla), bilo je kao da je netko popravio prijem na TV i odjednom slika. Uglavnom sletjeli lijepo, pohvale pilotu Austrian Air-sa.

I sletim ja sve ok, iako je vrijeme bilo brrrrrr. Vjetar, snijeg, uglavnom prava Rusija, kao što vidite na slici.

Dođem ja u taksi (ovdje počinje prava priča), kad me, doslovce ispljuska, kao mladog magarca, neki jaki miris alkohola. Pogledam vozača, mogao bi biti pripit, iako nisam vidio neke vidljive tragove pijanosti.
Slegnem ramenima i nastavimo. Iako kad sam vidio stanje na cestama i kako smo izletjeli van parkinga, nije mi bilo svejedno.

Vozimo se i opet taj isti miris, sad ja već polako zainteresiran, gledam onako "kao da ne gledam" di se nalazi neka boca otvorene rakije.
Miris me i dalje šamarao i sad polako nokautirao. Osjećao sam se kao da mi je netko zalijepio dvije flaše najgore šljivovice direkt na nosnice. Svaki put kad bi mi miris došao do mozga, doživljavao sam napad sljepila.
Brijem da sam se mogao napiti samo udišući te pare. Naravno budući da mi je rođendan a nisam imao priliku napiti se, disao sam svim plućima, heheheheh.

Kako je vrijeme bilo odvratno puno bljuzge, vozač je više skijao nego vozio.
I tako dok mene pere taj miris, vozač uključi voki-toki koji nije radio ništa nego ispuštao neke visokofrekventne (na koje sam osjetljiv) zvukove, pune šumova i statike. Majke mi osjećao sam se kao na nekom CIA-inom eksperimentu pranja mozga.
U tom stanju također sam ustanovio da je vozač pokušavao oboriti svjetski rekord u kategoriji "koliko dugo mogu voziti sa blatnom šajbom bez da uključim brisaće stakla"
U mojoj knjizi je oborio rekord.
I tako mi vozimo/skijamo/kližemo po cesti/bljuzgi, ja čekajući samo dok ne napravimo neku umjetničku figuru prema stupu.

Zanimljivo je da Rusi nisu čuli za efekt vodenog klina, ili ih boli kurac, jer se moj vozač zaletavao u masovne lokve puno brzinom. Iako, Rusi kakvi jesu možda su razvili posebne gume za to. I naravno sve one Lade iz 1980 imaju ESR i ostala električna pomagala protiv proklizavanja. Preživio sam.

I tada negdje sam ustanovio otkuda dolazi miris, taj "nalazim se unutar pečenjare alkohola" odvratni miris.
Vozač je naime imao neki parfem za auto koji je mirisao na šljivovicu, majke mi. Vidio sam bočicu i prije međutim nisam vjerovao da može to mirisati po alkoholu. Ipak je. Ralon aftershave je pičkin dim prema ovome mirisu.
Zaključio sam da mora da mu fali alkohol pa budući da ne može piti dok vozi onda mu mozak može uživati u nenadmašnom mirisu rakije. Ludo, ludo, moram i ja nabaviti taj miris.
Dok me doma uhvati murja pijana, ja ču samo reći "gospon policajac, pa to vam je moj novi auto miris, ne smrdim to ja po alkoholu"
dok mu taj miris stavim pod nos, povjerovati će iste sekunde, ako se ne sruši, ili me nalema pendrekom.

Došao sam u stan, otišao sa kolegama na piće vratio se i zaspao u svojoj spavaćoj od 30 kvadrata, buaaahhhhaaaaaa. Samo mi je butler falio da me pokrije. Našli bolesno dobar stan. Imamo čak i klavir u stan, iako mi je rečeno da cure ne padaju na spiku "E imam klavir u stan, ćeš doći i svirati malo"
Morali su reći "Imam stan toliko veliki da imam i ogroman klavir u njemu, ćeš doći da se kupamo u jakuziju koji isto imam".
Drugi put dečki.

Evo filmić stana. Moja spavaća je na kraju hodnika inače bih imao more dok dođem do WC. Ovaj hodnik je kao replika onih hodnika iz „Shine“filma.

Je li dobar a?

P.S.
Pozdrav iz odvratnog Petera. Tj. Peter je lijep, ali vrijeme je odvratno.