Ima nas više
Vrijeme prolazi, a ja nikako da nađem vremena za taj blog.
Mrzim sam sebe što opet započinjem post sa isprikom, međutim kao sve u životu tako i moje slobodno vrijeme varira.
Prošli su i uskršnji praznici, naravno ja sam radio za Uskrs. Nažalost na daj dan se nije desilo ama bas ništa posebnog.
Ovih 20 dana se događalo puno stvari, sakupljao sam dojmove o stvarima.
Dolazi Formula 1, opet, sve u svemu događati će se puno novih stvari.
Otkako je došao The Pilot u Bahrain provodim puno vremena družeći se sa njime. Nemate pojma kako je dobro kad se mogu naći sa nekim i početi pričati hrvatski jezik bez beda. Prava divota. Vrijeme se proljepšalo, tako da se već kupam naveliko. Naravno pomaže to da The Pilot ima stan sa plažom u vrtu, ali otom potom.
Kao pravi lokalac, provodio sam puno vremena sa njima, pokazujući im različite stvari praveći se pametan. Međutim Bahrain je mali otok i većinu stvari pokupite nakon par dana. Pogotovo ako imate smisao za orijentaciju.
U sljedeća dva posta pokazati ću naše anegdote kad smo pokušali naći stan za njega i njegovo cimera. Također ću vam pokazati jedne od najluksuznijih nekretnina na otoku, najluksuznijih za običnog smrtnika (to treba napomenuti, jer kralj ovdje ima jedan mali otok za sebe, a drugi malo veći koristi kao teren za lov. Ali opet prilično luksuzno za običnog čovjeka, međutim u konačnici jeftinije nego neki obični stanovi u Zg-u.)
Evo preview mali:
Također se nadam da ću imati prilično lijepo iznenađenje za Vas, ali još čekam potvrdu za neke stvari pa da ne bi bilo "tresla se brda rodio se miš :-))))“
Evo sad kad sam iskoristio prvu polovicu za najavu nekih nadolazećih stvari, mogao bi se posvetit i trenutnoj temi posta.
Nakon što sam se susreo sa The Pilotom (samo da napomenem da smo se slučajno upoznali preko Skypa), zove on mene nakon nekoliko dana i veli "dođi tu i tu na kavu, upoznao sam još jednog Hrvata".
Nakon godinu dana egoističkog uvjeravanja da sam ja jedini Hrvat u Bahrainu ispostavilo se da ovdje ima par Hrvatskih obitelji. Također ima Bosanaca i Srba ovdje. Čovjek kojeg smo upoznali radi isto kao pilot u jednoj lokalnoj aviokompaniji.
Nakon što smo pijuckali kavu i razgovarali ispostavilo se da taj čovjek pozna Kornelija. Prvo sam mislio da je neka zabuna. Iako su iz istog grada, bilo mi je čudno da Kornelije ne bi znao ako netko iz njegovog grada živi u Bahrainu, pogotovo ako se poznaju. Ali kad mi je ispričao jednu anegdotu sa Kornelijem u dječjim danima i njegovim ocem, znao sam da nema zabune.
Znao sam da je svijet mali, ali ovo je do sada najekstremniji primjer u mom životu. Prvo mislim da sam, a onda upoznam ljude koji znaju nekog tko je moj najbolji frend.
Uglavnom ovdje ima Hrvata i Hrvatskih obitelji. Jedan čak ima i cvjećarnicu, heheheh, (iako ako me sjenčanje ne vara, mislim da je Srb). Međutim kako su sve to mlade obitelji sa mladom djecom (pretpostavljam) nisam ih imao prilike upoznati prije. Jednostavno se ne muvamo po istim mjestima. Sudbina očito nije htjela da ih upoznam.
Jer ako ne govorite svoj jezik dugo vremena, i najmanja riječ hrvatskog, će doći do vašeg uha bez obzira na okolnu buku. To mi je prilično zanimljiv fenomen.
Nakon ugodnog čavrljanja na toplom povjetarcu okončali smo većeru. Nažalost nismo se vidjeli sa time čovjekom od tada, ali ima vremena. Ja mogu samo reći da je vrlo lijepo što konačno nisam sam ovdje, (sam mislim na hrvatsko muško društvo)
P.S.
Zahvala The Pilotu što mi je dofurao paštete. Nemate poima koji je užitak bio zagnjuriti nož u čajnu paštetu nanijeti po prst debeli slon na prst tanki kruh i ubiti se u njoj, mmmmmmmmmmmmmmmm.
Puno pozdrava iz već vrelog Bahraina. Ja ovdje temperaturu mjerim po tome koliko mi dugo treba volanu auta da se ohladi do te razine da ga mogu dotaknuti.
30.03.2008. u 07:52 sati | 13 Komentara | Print | Link | Na vrh
