Žrtva obrnutog rasizma

U petak sam bio pozvani na rođendan od jedne frendice.
Imam par poznanika ovdje koji su Filipinci pa sam bio i ja pozvan.

Ovo nije prvi put da feštam sa tim društvom pa sam otprilike znao što očekivati.
Kao što sam napomenuo bezbroj puta Filipinci vole karaoke. Ma ne da ga vole nego ga obožavaju.
Ova fešta nije bila iznimka.
Došao u stan, kad ono kojih 15 Filipinaca (ja sam bio jedini ne Filipinac), jedan grupa visi pred televizorom i pjeva a druga grupa stoji pokraj stola prežderavajući se sa raznoraznim hranama.
Nije teško pogodit kojeg spola je bila grupa za TV-om a koja za stolom.
Prvih sat vremena sam se osjećao totalno zapušteno. Iako sam poznao bar osmoricu ljudi, teško je uklopiti se u društvo gdje svi pričaju drugačiji jezik od vas.

Ipak počeo sam pričati sa par inženjera (svaka ptica svom jatu, a i engleski im je bio na razini). Pričam ja to i razmišljam kako ti Filipinci ne znaju feštati.
Prvo to njihovo pjevanje, je katastrofa, mislim bio ja kritičan ili ne, istina je. Drugo je kad se okupi ekipa i pjeva karaoke zajebavajući se, ali ovi to shvaćaju ozbiljno i pjevaju ko da su pred tisućama ljudi. A izbor pjesama, ljubavne, spore, ma užas
Nakon sat vremena fešta je vise izgledala kao sprovod a ne rođendan. Nema smijeha, nitko ne priča puno, svi bulje u taj glupi TV. Mislim katastrofa.
Na stolu ispred na bilo je 2 litre tekile, litra votke, ali nitko nije baš dirao to.

Ipak Filipinci su kršćani, znači Ramazan i alkohol nisu problem. I gledam ja tu cugu u nevjerici, presramežljiv da se ponudim sam.
Nitko živ nije nazdravio slavljenici, koja je izgledala pretužno.
Ja sam se osjećao sve lošije i lošije, iako sam lijepo mirno cugo sa dečkom od slavljenice, sa kojim se još najbolje slažem.
Glavni problem je da me većina Filipinca nije doživljavala, iako mi tada još nije bilo jasno zašto.

Uglavnom odlučio sam krenuti u akciju. Razvio sam taktiku.

Prvo računao sam da uz pjesmu i sport, alkohol uvijek zbliži ljude.
Također sam išao na muški ego. Počeo sam točiti tekilu svima po redu.
Prvi dio plana je uspio, dečki su skužili da će ispasti pičkice ako ne piju.
Nakon 2 litre tekile fešta je počela sličiti na, pa na feštu. dečki su počeli pjevati karaoke, tako da se stanom počeo širiti i smijeh.

Drugo. Ljude uvijek možeš razveseliti darom, hihih. Vidio sam da ima puno hrane, koja je sva bila slatkasta u filipinskom stilu, pa sam se tiho pokupio i otišao kupiti kojih 5 kila čipsa grickalica i ostalih sranja.
Kad sam se vratio i sve stavio na stol, odmah su mi se svi bacali u zagrljaj i nudili mi tekilu, ali ok bili su već pijani.

Plan je uspio.
E sad da objasnim naslov. Kasnije totalno pijani (samo da napomenem kad sam pijan ja se svega sjećam i prilično sam sposoban voditi razgovor). Plus mogu popiti vise od Filipinaca.
Počnem ja voditi razgovor sa dečkom od slavljenice i dođemo na temu kako smo mi totalno iz totalno drugačijih kultura, da se nada da sam uživao. Ja njega uvjeravam da je bilo ok. On meni govori da zna da su Azijati drugačiji od zapadnjaka, jer on radi sa puno njih.

I počeo pričati kako je puno ljudi tu noć reklo da me bas ne voli.
Kad sam to čuo bio sam šokiran, mislim nisam kužio zašto.

Objasnio mi je da je to zato jer sam bio tih i nisam sa nikim pričao. A ovdje su Azijati uvijek ispod zapadnjaka i uvijek se nalaze u poziciji di oni ugađaju zapadnjacima, pogotovo na poslu. Tako da su ljudi mislili da pošto sam zapadnjak i ne pričam sa njima da mislim da sam bolji od njih (a ja sam samo sramežljiv). Ovo vrijedi za muški dio.
Ženski dio je jednostavno presramežljiv i ne usude se pričati sa vama. U to sam se i sam uvjerio.

I tako sam ja patio na fešti jer su oni imaju kompleks manje vrijednosti ugrađen u njih, koji su najvjerojatnije ugradili sami zapadnjaci.

Iako je na kraju bilo ok, još uvijek sam uvjeren da me neće tako lako prihvati kao svog, bar neki.