Snobizam, ništa drugo, ili?????

Budući da sam sam ovdje, vrijeme provedeno na bazenu i ručkovima uglavnom provodim promatrajući ljude i njihove radnje, odjeću ponašanje itd.
Jedna od stvari koje sam primjetio su dadilje. Iako ne baš svaka obitelji, ali većina obitelji sa sobom fura dadilje, kad idu na ručak, shoping ili jednostavno kad se spuste dolje na bazen da se malo osvježe.

Ovo je za mene čisti snobizam.
Prije nego me napadnete zašto je snobizam furat dadilju sa sobom, daje da vam objasnim.
Ovdje (Middle East) ima jako stranaca koji rade ovdje loše poslove. Naravno i tada oćito bolje žive ovdje nego u svojim domovinama. Tako da ovdje nije rijetkost vidjeti obitelj koja se šeće po shoping mallovima, dok za njima na udaljenosti od metar, dva iz obitelji ide cura/zena iz Malazije/Indonezije/Filipina/Koreje/Indije. Ona fura klince u kolicima, ili ih drži za ruke. Te dadilje, nisu tu samo da bi olakšale poso mami, one su tu više ko služavke.

Dadilja je ta koja hrani djecu, dok njena mama i tata sjede pokraj njih i gledaju okolo naokolo, pričajući.
Dadilja je ta koja se kupa sa djecom, pazeći da im se nešto ne dogodi u bazenu, dok se njeni roditelji sunčaju.
Dadilja je ta koja zabavlja i smiruje djecu. Roditelji se šetkaraju ispred držeći se za ruke.
Dadilja je ta koja vadi i stavlja djecu u auto.

I to je samo što ja vidim, znam da neki ljudi imaju dadilju stalno kod kuće, tj živi sa ljudima za koje radi.
Još kad sam vidio auto (veliki džip) u kojem je mama vozila, djeca su bila na stražnjem sjedalu a dadilja u prtljažniku, tj tamo di bi obično držali psa, kad se vozite u džipu. Užas.

Ja nemam ništa protiv dadilja,ali u slučaju kad roditelji rade, ili nisu u stanju drugačije čuvati svoju djecu.
Ja mogu slobodno reci da je mene odgojila baka, jer su mi roditelji uvijek radili. Ali takvo nešto se ne može usporediti sa ovim.
Također sam da se djeca šalju u vrtiće, da se socijaliziraju, nego da se ostave doma sa dadiljama.
Ali što se događa kad dadilja postaje roditelj. Djeca počinju pričati engleski (dobra stvar) vrlo malena, samo zato jer moraju komunicirati sa dadiljom. Kad djeca postaju razdražljiva, ili kad žele nešto dokazati,pokazati na što su ponosi, uglavnom komuniciraju sa dadiljom više nego sa roditeljima.

Moje mišljenje je da je takvo ponašanje čisti snobizam. Čak ako i dadilja radi neke stvari, dal stvarno mora hraniti djecu kad su roditelji pokraj. Baš me zanima kakvu vezu dijete tada veže sa roditeljima. Jer koliko bogati ili profinjeni, morate sami odgajati svoju djecu, učiti ih životu, brinuti se o njima. Osim ako niste neka sponzoruša koja je samo rodila nekome nekakvog nasljednika.
Imam osjećaj da takva djeca postaju vrlo razmažena, jer dadilja nije roditelj i ne može zabraniti neke stvari, pogotov ako dijete skuži da je dadilja tu kao zaposlenik. Ili sam samo malo paranoidan.

Iako možda ja to gledam sa krivog kuta. Možda bi to bil snobizam kad bi se to događalo u Europi, ali ovdje. NE mogu sa sigurnošću tvrditi da to ovdje nije jednostavno tako. Isto kao što i ljudi misle da su žene ovdje podtlačene jer se moraju maskirati ko ninje kad idu u javnost.

P.S.
Pozdrav iz Bahraina.