Zaljubljen sam
Evo neki dan, točnije u nedjelju sam se zaljubio.
Sjedili mi tako u nekom filipinskom night clubu, proširujući svoje kulturološke horizonte, pijuckajući alkohol i uživajući u prilično dobrom DJ-u, za ovo mjesto.
Nakon nekih pola sata došao je na red da lokalni (filipinski, ali recimo da je to isto kao i lokalni ) bend.
Bend je izgledao kao mješavina nekog hard core benda i poklonika Bob Marley kulture. Pjevač je počeo pjevati Metallicu, Green Day i slične grupe. Nakon svih onih RnB grupa i diskača, ovo je bila dobrodošla promjena.
Naravno da ne moram napominjati da je ovakva vrsta glazbe puno više po mom ukusu.
I tada nakon dvije pjesme na pozornicu je stigla pjevačica. Mmmmm jos uvijek mi je lijepo toplo kad se nje sjetim.
Filipinka sa predivnom ravnom glatkom crnom kosom, s kojom je više izgledala ko neka indijanka, malo tamnoputije kože. Na sebi je imala samo široke niskostrukirane (vrlo važno) militarističke hlače, i sportski crni grudnjak. Za filipinku imala je sasvim pristojne grudi. Ispod ovih lijepih grudi nalazio se najljepši trbuh koji sam ikad vidio (iako osobno obožavam trbuh kao dio ženskog tijela, više od grudi, tako da sam možda subjektivan), lijep ravan, definiran, ma savršen. I naravno pirsan.
Još je imala istetoviranu ruku i nosila lanac (metal style) na hlačama.
Iako sad ispada da je neka teška metalka, nije, da nije tako obučena bila bi samo jednostavno lijepa.
(nije da se palim na neke tetovirane i pirsane žene, dapače, ali ti dodaci dodaju neki tračak divljine i želje za nečim ludim )
A kad je počela pjevati pjesmu od Evanescence i razbacivat svoju kosu u ritmu muzike, rastopio sam se. Scenskim nastupom je pokazala da je i prilićno gipka, te da ima pirsan jezik. Hihihi, oko sokolovo.
U tom trenutku nam je konobarica donijela svinjski odrezak, te jedući sočno meso i gledajući nju sve je bilo super.
Već sam se zamislio kako hodamo po dugoj pješčanoj plaži u hladu velikih palmi dok njena kosa vijori na laganom povjetarcu. Valovi se razbijaju na nekom obližnjem grebenu, kristalno more do kud pogled seže, a ona je samo moja. I onda bi potrčali, pali zajedno na pijesak i......
(a šta mogu imam bujnu maštu, i gledam previše TV-a )
Očito je vrijeme brzo prolazilo jer u jednom trenutku, bend je odjednom prestao svirati, bilo je dva sata i morali smo natrag u hotel.
A ja sam se morao vratiti u realnost. Šmrc.
P.S. Cura zna savršeno svirat usnu harmoniku.
Pozdrav iz vrućeg Bahraina
30.01.2007. u 08:16 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
