travel freak
bali: sanur i ubud - Travel Freak - Blog.hr

To travel is to live.
Hans Christian Andersen

The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine

Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain

Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard

Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed

The journey is my home.
Muriel Rukeyser

I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag

11.07.2007. srijeda

bali: sanur i ubud

Nikad u zivotu nisam vidjela toliko hramova na jednom mjestu niti toliko pobozne ljude kao na Baliju. Svaka kuca ima svoj obiteljski hram, svaki pazar ima svoj hram, a tu su jos seoski, drzavni, kraljevski i sto ja znam kakvi sve hramovi. Svuda su oko tebe gdje god ides i ponekad se cini da ih ima vise nego kuca. Stanovnici Balija su strastveni hindusi. Bar jednom dnevno prinose zrtve dobrim i zlim bogovima u obliku jela, pica, cvijeca i slicno. Prireme se mali paketici od palminog lisca koji se pune rizom, vocem i drugom hranom, a onda se ujutro stavljaju pred ulaz kuca, ducana i restorana uz popratni ritual koji se sastoji od molitvi i paljenja mirisljavih stapica. Zrtve za zle bogove obicno se stavljaju na pod, a za dobre na neko uzvisenje. Prinosenje zrtava je sastavni dio zivota hindusa. Tko nema vremena moze gotove paketice kupiti na pazaru. Za vazne blagdane organiziraju se velike ceremonije. Sto vazniji dan, to se vece zrtve prinose. Culi smo da hindusi na Javi ponekad zrtvuju zive kokosi, pa cak i zive krave bacajuci ih u vulkan Bromo! Meni je od svega najfascinantnije da su stanovnici Balija uspjeli sacuvati svoj nacin zivota i obicaje usprkos masama turista koji ovaj otok posjecuju.

Tipican zrtveni paketic.



Cim smo stigli na Bali, krenuli smo na plazu i to u Sanur. Kako nam je jedna nizozemska cura pricala, plaza u Sanuru je prekrasna, a osim toga nema velikih valova. Upravo zbog njenih prica smo i krenuli tamo. S obzirom da ja nisam surferica, preferiram plaze s mirnim morem i zbog toga mi je bilo drago da nam je Nizozemka preporucila Sanur. Sto se tice valova, bila je u pravu. Nekoliko stotina metara pred obalom se nalazi koraljni greben na kojem se valovi zaustavljaju i zbog toga je more pogodno za plivanje. Sto se tice prekrasne plaze, nisam bas sigurna da je bila u pravu. Ne znam, mozda smo jednostavno imali peh s vremenom. Bilo je oblacno i nevjerojatno je puhalo, bilo je cak malo friskasto, more je izgledalo sivo i mutno i bilo je hladno. U takvim uvjetima uopce nemas volje okupati se. Mozda bi sve bilo drukcije da je vrijeme bilo ljepse. Stvarno ne znam. Jedino sto znam je da sam nakon plaza u Tajlandu i Maleziji postala izbirljiva. I upravo zbog toga me ova prva plaza na Baliju niti najmanje nije impresionirala. Bilo je tu lijepo setaliste uz plazu na kojem si se satima mogao setati uz slusanje zaspluskivanja valova i bili su tu ugodni kafici i restorani direktno na plazi u kojima si mogao jesti ribu i plodove mora na gradele. Poneki restorani su organizirali plesne priredbe, pa smo tako tijekom vecere npr. mogli gledati zanimljivi legong ples. Sve je to bilo ok i opustajuce, ali cinjenica ostaje: tamo se nisam dobro okupala.

Detalj s plaze u Sanuru.



Ples legong.



Buduci da je i dalje bilo oblacno, otisli smo u Ubud, gradic u centru Balija. Stigli smo ovdje bas u vrijeme velikog blagdana Kuningana - dan kad se slavi pobjeda dobrih bogova nad zlima. Prinosilo se jos vise zrtava nego obicno, a cak su nam stavili zrtvene paketice na terasu bungalova u kojem smo spavali. Danima je ulicama gradica odjekivala tradicionalna muzika, a djeca su redovito izvodila plesove nasred ulice. U Ubudu nam je bilo bas dobro. Isli smo se setati u okolicu gdje smo se mogli diviti rizinim poljima. Pogledali smo jos jedan tradicionalni ples po imenu kecak koji se izvodio na prelijepoj lokaciji, u jednom hramu, a jedino osvjetljenje nudile su svijece. Na Bartovu zelju otisli smo na kuharski tecaj koji je bio super. Mislim da je kuhar ovdje bio puno bolji nego kuharica na tecaju u Tajlandu. Prvo nas je poveo na pazar gdje nam je objasnio dosta toga o tipicnim zacinima, a ispricao nam je i puno toga o obicajima u Baliju. Definitivno se mogu baciti na pripremanje azijske hrane kad stignem doma! Iz Ubuda smo otisli i na ekskurziju u Tanah Lot, hram isklesan iz stijena u moru. Usprkos tome sto je tamo bilo na stotine ljudi (prvenstveno Indonezijaca i ostalih Azijata) bilo je lijepo uzivati u zalasku sunca. Sve u svemu Ubud je bio lijepo, zanimljivo i kulturno mjesto.

Ovako su izgledale ulice Balija za vrijeme Kuningana. Svuda po otoku su se mogli vidjeti ovakvi stapovi i ukrasi od bambusa.



Rizina polja u blizini Ubuda.



Zalazak sunca u Tanah Lot.



18:05 Komentari (16) - Isprintaj - #


<< Arhiva >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.



tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.

Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.

Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.