|
To travel is to live.
Hans Christian Andersen
The World is a book, and those who do not travel read only a page.
St. Augustine
Twenty years from now you will be more disappointed by the things that you didn't do than by the ones you did do. So sail away from the safe harbor. Catch the trade winds in your sails. Explore. Dream. Discover.
Mark Twain
Travel is more than the seeing of sights; it is a change that goes on, deep and permanent, in the ideas of living.
Miriam Beard
Don't tell me how educated you are, tell me how much you have traveled.
Mohammed
The journey is my home.
Muriel Rukeyser
I haven't been everywhere, but it's on my list.
Susan Sontag
|
23.05.2007. srijeda
ko samui ili kako se priviknuti na novu putnu druzicu
Bila sam slobodna kao ptica. Spavala sam u hotelima u kojima sam htjela, isla sam na ekskurzije na koje sam htjela, pricala sam s ljudima s kojima sam htjela, isla sam u krevet onda kad sam htjela. Ukratko, mogla sam raditi sto hocu kad hocu. A onda sam se u Bangkoku nasla s mojom putnom druzicom i tada se sve promijenilo. Vec prije puta sam pretpostavljala da ce mi trebati neko vrijeme za naviknuti se na ovu novu situaciju i ocekivala sam da ce mi prvi dani biti naporni. Ono sto medutim nisam ocekivala je da ce me moja putna druzica ponekad nevjerojatno iritirati.
Kako da me ne iritira osoba koja, usprkos tome sto ce u istom hotelu ostati nekoliko dana, svoje torbe pakira deset puta dnevno? Svaku sitnicu koju koristi, kao npr. kozmetiku, nakon upotrebe odmah pazljivo spakira u torbu. Nema veze sto ce u slijedecim danima tu istu kozmetiku jos nebrojeno puta koristiti. Ona ce je svaki bozji put pazljivo raspakirati i ponovo upakirati. I da ne zaboravimo da ce naravno cepove svih sampona i svih tekucih preparata SVAKI PUT nakon koristenja dobro oblijepiti selotejpom jer zamislite sto bi se dogodilo kad bi se svi ti samponi prolili po njenoj torbi. Iako je to teoretski nemoguce, jer je sva njena selotejpom oblijepljena kozmetika spremljena u neseser, a neseser je spremljen u posebnu plasticnu kesu. Mozda ce netko ovo zvati dobro organiziranim i prakticnim, ja to zovem patoloskim slucajem. Njene stvari su u svakom trenutku spremne za evakuaciju, tako da ako Tajland pogodi novi tsunami budite uvjereni da ce se ona vratiti doma sa svim svojim stvarima, sve do posljednjeg sampona.
Kako da me ne iritira osoba koja se ujutro naveliko tusira i pere kosu PRIJE nego sto ide na plazu na kojoj ce provesti cijeli dan lezeci u pijesku i kupajuci se u moru? Kako da me ne iritira osoba koja se toliko boji mora da ne ide dalje od koljena, brzinski se baci u more pri cemu se skoro svaki put zagrcne i pocne kasljati (sto je potpuno nelogicno jer lice nikad ne moci), a nakon toga brzinski ustane i onda tako stoji u moru. Ne lezi, ne cuci, ne. Ona stoji. Jer zamislite sto bi joj se sve moglo dogoditi kad bi zaronila svoje cijelo tijelo ispod mora u dubini do koljena. Ovakvom se ponasanju ne bi zacudila od jednog prosjecnog Nizozemca. Prosjecan Nizozemac ne zna uzivati u moru i uvijek radije bira bazen, ali o tome nekom drugom prilikom. Nisam ocekivala da se jedna osoba koja ima tajlandske krvi, koja je vec prije bila u Tajlandu i koja je obavezno zeljela ici u juzni Tajland, koji se sastoji od plaza i otoka, toliko boji mora. To jednostavno nije logicno. Zasto onda nije htjela ici negdje drugo gdje nema mora?
Nas dvije se definitivno ne mozemo zajedno zabaviti na plazi. Ona ide dva puta dnevno u more i provodi u njemu ukupno 10 minuta. Ja u moru mogu provesti sate i ne pada mi napamet samo sjediti u plicaku. Dok se ja kupam ona sjedi na plazi i gleda ljude kako bi ih cim ja izadem iz mora opsirno mogla ogovarati. "Pogledaj onoga sto je debel; nije mi jasno da tako zgodna zenska zeli biti s takvim ljigavim tipom; onaj tip uopce nema vrat; ona zena izgleda kao da nema kupaci na sebi; zar nije prevruce da se tako ljubakaju; pogledaj na sto oni tamo lice...." Ljudi koji me poznaju znaju da i ja ponekad volim ogovarati, ali ovo sto ona radi je previse cak i za mene. Zelim uzivati u moru i plazi, zelim se kupati, suncati, jesti voce, pijuckati pice i pricati od drugim stvarima, a ne samo o debljini prosjecnog turista u Tajlandu.
Kako da me ne iritira osoba koja navecer nikad ne zeli popiti par pica i opcenito se malo zabaviti nego radije sjedi u hotelskoj sobi i gleda televiziju? Kako da me ne iritira osoba koja ne zeli ici na nijednu ekskurziju nego radije ne radi apsolutno nista cijeli dan? Kako da me ne iritira osoba koja je jedino zainteresirana kako doci do nekog odredista, a kad konacno tamo stignemo izgubi svaki interes za to odrediste? Kako da me ne iritira osoba koja slijepo vjeruje sve sto pise u Loney Planetu cak i nakon sto se par puta ispostavilo da stvari bas i nisu takve kao sto ih oni opisuju? Kako da me ne iritira osoba koja je kad su nas u Petchaburiju izbacili na cestu izvan grada nazvala svog taticu u Nizozemsku u kojoj je tada by the way bilo 5 sati ujutro?
Ipak, nije sve tako crno kako se cini. Imamo mi i dobrih trenutaka i u svakom slucaju svaki dan imam nekoga s kim mogu popricati, jesti, voziti se u busu i navecer se vratiti u hotelsku sobu. Ali mi je jednostavno zao da, usprkos tome sto sad imam putnu druzicu, i dalje nemam drustvo za navecer izaci vani ili za ici na eskurzije. Mozda se ona ponasa ovako jer je u Tajlandu vec bila. Mozda ce u Maleziji biti aktivnija. Mozda. To cemo vidjeti za kojih tjedan dana.
Zadnjih par dana smo proveli na otoku Ko Samui. Nakupala sam se kao sto nisam odavno. More je bilo toplo, ali ipak mrvicu manje toplo nego na obali. Konacno se pomalo privikavam na tropska mora i oslobadam se straha da ce me napasti morski pas. Bilo je dosta turista, ali srecom nije bilo prekrcano, upravo zbog toga sto je niska sezona. Usprkos nekim nesuglasicama s Femke meni je na Ko Samui-u bilo super. Jednostavno obozavam more i ni ona ni nitko drugi mi ne mogu pokvariti raspolozenje dok sam na moru. Bila sam i na jednoj eskurziji u nacionalni park u blizini. Femke naravno nije. Bilo je dobro maknuti se malo jedna od druge, ponovo pricati s drugim ljudima i za promjenu napraviti nesto drugo osim cjelodnevnog lezanja na plazi. Vozila sam se brodom, kajakirala skupa s jednom curom s Novog Zelanda, malo snorkelirala (vidljivost je bila losa, pa se nisam trebala bojati riba), setala se po otoku unutar nacionalnog parka i lijepo se provela.
Ovo je plaza Chaweng u 7 h ujutro prije nego nahrupe horde turista. Chaweng je najpopularnija plaza na otoku. Svidjela mi se, ali mozda malo manje nego plaze koje sam vidjela u Meksiku i Vijetnamu. Tamo su imali one slatke suncobrane napravljene od bambusa koji su plazama davali pravi tropski ugodaj. Ovdje su imali obicne tekstilne i to mi je bilo malcice dosadno. S druge strane ovdje nema visokogradnje i to je puno ljepse nego kad iz mora vidis svakojake ogromne zgradurine sto je bio slucaj u gore navedenim zemljama. Osim toga mislim da je more ovdje bilo puno bolje za kupanje jer nije bilo velikih valova. More je jednom rijecju bilo savrseno.
Spavali smo u ovim bungalovima, dvije minute udaljenima od plaze.
Nacionalni park Ang Thong izgledao je kao mini Ha Long Bay u Vijetnamu.
|
|
|
| < |
svibanj, 2007 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
| 7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
| 14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
| 21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
| 28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv |
opis bloga
Blog o svemu sto se dogada u mom zivotu, a pogotovo o putovanjima.
tko sam ja?
Ja sam Nina, u srpnju sam napunila 31 godinu i stjecajem okolnosti zivim u Nizozemskoj. Zivim zajedno s mojim zivotnim suputnikom koji se zove Bart i pretpostavljam da svatko, zahvaljujuci njegovom imenu, moze pogoditi da se radi o jednom Nizozemcu. Zivimo u Rotterdamu u kuci koju vec godinama preuredujemo, s polovicnim uspjehom.
Radim kao reintegracijski konzulent. S obzirom da takvo sto ne postoji u Hrvatskoj, objasnit cu o cemu se radi. Moji klijenti su ljudi koji su zbog svakojakih problema vec godinama nezaposleni. Ja im sredujem volonterske poslove s ciljem da se oni ponovo naviknu na radni ritam, steknu malo radnog iskustva i malo se aktiviraju u potrazi za pravim poslom.
Diplomirala sam na Ekonomskom faksu u Splitu, a sad studiram nesto kao socijalno pravo u Rotterdamu. U rujnu mi pocinje druga godina.
Najveci hobi mi je putovati, a osim toga volim alternativnu mjuzu, ici na koncerte i rock festivale, uciti strane jezike, druziti se s ljudima iz cijelog svijeta, more, knjige, dobre filmove, itd, itd.
|
|
