'Cause I'm a supergirl and supergirls don't cry

04.02.2012.

Dobila sam želju da pišem.
Skoro sam odustala od toga da napišem novi post jer mi se blog.hr tako zgadio sa svim onim silnim reklamama. A i nitko više ne čita moje posteve. Zato sam ovaj post zapravo prvo napisala na papir jer sam mislila kako je iovako svejedno gdje pišem, a jednostavnije je pisati rukom nego prtljati tu po računalu. A i initminije je, osobnije. Ali, ipak sam na kraju dobila želju da to i podjelim s nekim.

Fali mi književnost otkad sam se upisala na fakultet. Fali mi lijepo izražavanje i čitanje tuđeg filozofiranja.
Ja volim pisati.
Volim se lijepo i pomalo graciozno izražavati. Ostavljati tintu na papiru. A slova - slova su mi oduvijek bila pomalo čarobna.
Svaki put kad iznova prolistam sve što sam dosada pisala i pročitam tu i tamo koji red, osjećam se tako drugačije - odraslo. A zapravo - niti sam mnogo starija niti pametnija. Eventualno sam u boljem emocionalnom stanju. Jer kad sam u lošem, onda uistinu ni ne pomišljam dotaknuti išta prije napisano nego odmah počinjem pisati.
Pisanje me oduvijek spašavalo. Prenijeti bar dio muka na papir - neke stvari postanu odmah jasnije, a neke tek nakon trećeg - četvrtog čitanja.

You can tell by the way she walks
That she's my girl.
You can tell by the way
She talks she woos the world.
You can see in her eyes
That no one is her change
She's my girl,
My supergirl.

And then she'd say:
"It's ok, I got lost on the way
But I'm a supergirl
And supergirls don't cry"
And then she'd say:
"It's alright, I got home
Late last night
But I'm a supergirl
And supergirls just fly".

And then she'd say
That nothing can go wrong
When you're in love
What can be wrong?
And then she'd laugh
The night time into day
Pushing her fear
Further alone


Photobucket

And then she'd shout
Down the line
Tell me she's got no more time
Cause she's a supergirl
And supergirl's don't cry

And then she'd scream
In my face
Tell me to leave,
Leave this place
Cause she's a supergirl
And supergirl's just fly

Yeah she's a supergirl,
A supergirl.
She's so in seeds
She's burning trees
She's so in seeds
She's burning streams
Yeah she's a supergirl
A supergirl
A supergirl
My supergirl


Imam 19 godina. Uskoro 20. 20!!
Dva desetljeća.

D V A D E S E T G O D I N A

Kako sam se zamišljala sa 20 godina?

Ufff...

Kad sam bila mala i naivna mislila sam da ću tad biti velika, odgovorna, zrela ŽENA kojoj je sve potpuno jasno i točno zna što želi od života. (A i uvijek je tu bila misao - pa do tad ću nekog već i naći.)
U kakvoj sam samo zabludi živjela! Sad znam da se za tih pola godine najvjerojatnije ništa neće promjeniti. Bit ću još uvijek - JA - bez obzira na sve. Mislim da je to ono što uvijek zaboravljamo kada se zamišljamo u bližoj ili daljoj budućnosti. Otkad smo postali 'ja' - otkad znamo za sebe - mi ćemo zauvijek ostati taj 'ja'. Ali, ne mislim na ono 'ja' na samom početku našeg života, nego tek nakon što nas je za početak puberteta puknula stvarnost i postali smo, mentalno, to što jesmo. Onaj dio nas koji se mijenja je onaj dio koji je podložan vanjskim utjecajima - prvenstveno ljudima u našem životu. No, kada ostanemo malo dulje sami sa sobom uvijek se vratimo onom dubinskom sebi. A, ako je tamo nastala promjena onda se uistinu dogodila neka duboka promjena u našem životu (bilo na bolje, bilo na lošije) ili neka trauma.

ja

To zvuči tako osamljeno.
Htjela bih da jednog dana budem dio jednog 'mi'. Da s nekim djelim svoje 'ja' na način da se stopi s još jednim - ne da nestane - da se poveća, da postane šire - da dva 'ja' - postanu 'mi'.
I to želim već jako dugo.
Možda neki ljudi koji znaju za one veće promjene u mom životu u zadnjih pola godine misle da sam od toga odustala, ali nisam.
Još uvijek sam plaha, romantična duša koja čeka jednu - jednu posebnu - a možda i ne tako posebnu - drugu osobu radi koje ništa više ne bi bilo bitno, a sve bi postalo tako cijelo - smisleno.

Katkad se zapitam:

Zar je meni usitnu potrebna druga osoba da mi životu daje smisao?

Ne,
ali ja imam osjećaj da je moj smisao -

VOLJETI



pozdrav


P.S.

Ušla sam u 6 godinu pisanja ovog bloga.
Napisala 58 posteva.
Natipkala 6037 riječi.
I da izdajem knjigu u kojoj bi bili svi ovi postevi imala bi preko 100 stranica. :)
Komentiraj { 0 } Print - On/Off - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>