Why?

13.12.2008.

Još samo jedan tjedan. Toliko malo vremena, a toliko toga još trebam naučiti i ispraviti ili pisati test. Mislim, ti profesori zbilja nemaju ni malo razumijevanja prema nama. I onda, kao, mi sve ostavljamo za zadnji čas, a njihovi testovi na predzadnji dan škole se ne računaju. Naravno, pravila vrijede dok njima paše, a inače kažu: ma tko uopće poštuje pravila (npr. o tome da se ne smiju pisati više od tri velika testa na tjedan). Profesori se katkad ponašaju puno gore od nas učenika. Imaju puno manje razumijevanja i manje suosjećanja. Jedna profesorica se nije udostojila mojoj prijateljici pokolniti čak ni pola boda samo da dobije 2, jer će toliko ovako i onako imati na polugodištu. Ma... Oko te škole samo živciranje. Kao, u školi nas također odgajaju. Pa dobro onda, ako je taj odgoj: laganje drugim ljudima, egoizam, prevelika ambicioznost, sebičnost, previsoka strogost, stavljanje materijalnog na prvo mijesto, ne poštivanje drugih ljudi, omalovažavanje ljudi kojima treba više da nešto shvate, briga samo za sebe, i ako to naši roditelji zbilja žele da postemo, neka nas samo tjeraju u tu "prekrasnu i korisnu" ustanovu.
O ovome bih mogla napistai post od 100 stranica, ali kad ni to opet ne bi ništa promijenilo, zašto se truditi.

Photobucket

16 godina. Općenito ove godine, srednja škola, tebalo bi biti među najljepšim vremenima u našim životima. Ne znam, da li tako mislimo jer nam svi roditelji i glupi filmovi time pune glavu ili je li zbilja tako?
Mislim, da li je zbilja najljepše vrijeme u kojem:
- svaki dan provedeš šest sati sjedeći u klupi slušajući ljude koji drže da su mnogo pametniji od tebe
- još sjediš doma sat do dva da ispuniš zahtjeve istih tih ljudi u obliku zadaća ili učenja
- poštuješ sve roditeljske naredbe
- pokušavaš otkriti sebe
- pokušavaš pronaći smisao u životu
- pokušavaš ne skrenuti krvim putem i završiti s cigaretom u ustima, pivom u ruci i pijanim prijateljima do sebe
- se prečesto zaljubljuješ i fakat ne znaš koji ti je
- često ne možeš konrolirati svoje prebrze promjene rapoloženja
- te ljudi iz razreda ignoriraju i ne zovu nikad van, pa se osjećaš jadno
- nemaš svoje "društvo", mislim imaš prijateljice, ali fali ti onako kad ste u osnovnoj vas 15 izlazilo van i to među vama i dečki, bez kojih je zbilja dosadno
- vam se svi rugaju radi nečega, od najmanje sitnice
- u kojem je sramota jer niste još imali dečka/curu i radili kaj ja znam sve s njima
- u kojem svi od vas očekuju da se ponašate kao odrasli kad im to paše, a smatraju vas inače djecom
- ...

I don't want a lot for Christmas
There's just one thing I need
I don't care about the presents
Underneath the Christmas tree
I just want you for my own
More than you could ever know
Make my wish come true
All I want for Christmas is...
You


Ovo bi trebalo biti vrijeme u kojem se super zabavljaš skoro svaki dan. Pa, dobro gdje je više ta zabava?
Zašto me ljudi iz razreda toliko ignoriraju kad se nešto dogovaraju?
Zašto nikad nemam sreće u ljubavi?
Zašto nemam dobre ocjene?
Zašto sam jedan trenutak presretna, a drugi trenutak mi cijeli svijet ide na živce?
Da li je u meni problem?

Da, zaboravila sam još jednu čestu stvar koja obilježava ovo vrijeme...

Zašto postavljam tolika pitanja na koja nitko ne zna odgovor?

pozdrav

P.S. Znam da ovi stihovi nemaju na prvi pogled nikakve veze s postom, ali vjeroujte mi imaju itekako veze, ...
Ma... Ako ste baš tako znatiželjni naprežite malo svoje sive stanice možda nešto i shvatite :P
Komentiraj { 4 } Print - On/Off - #

<< Arhiva >>