...

03.03.2008.

Već bi bilo vrijeme da i ja napišem novi post. I iskreno zbilja mi se piše, al ne znam kaj da pišem... Čudno sam ja biće. Jučer me jedna moja draga frendica skoro potaknula na plač, koliko je lijepi post napisala. Doslovno sam ostala bez riječi. Osjećala sam se...voljeno. Nadam se da se i ona tako osjeća, jer ako dosad nije shvatila: ja nju zbilja jakooooo volim i ne znam kaj bi bez nje, makar se vidimo onak jednom u dva miljuna godina. No, i kada bi se vidjele ponovno, kao da se nismo nikad ni rastale, ne bismo trebale pričati cijeli dan jedna drugoj što smo doživjele. Razumijele smo se i bez objašnjenja i riječi. Naše prijateljstvo je bezvremeno i nadam se da će takvo i ostati.

Jer što će vam prijatelj ako ga tražite samo zato da s njime tratite vrijeme? Potražite ga uvijek zato da s njime živite vrijeme.

Kad mi je trebala pomoć, ona je bila tu. Kad me je trebalo zveknut po glavi i probudit me iz maštanja, ona je već imala palicu u ruci, kad me je trebalo nasmijat ona bi me i previše nasmijala, tako da bi me cijeli dan od smijanja bolio trbuh, kad bi napravila sranje, koje bi i nju ugrozilo, ona me tješila i shvatila je zakaj sam napravila tu glupost u tom trenutku...
No, nadam se da se samo ja ne osjećam tako. Nadam se da je to prijateljstvo bilo, i da će ostati uzajamno. Jer ja joj dugujem više nego što je ona meni dala.

Ne idi ispred mene, mogu te slijediti.
Ne idi iza mene, mogu te voditi.
Jednostavno- idi pored mene i budi mi prijatelj.

Znam da smo se znale i posvađati, ali imam osjećaj da je baš u tim trenucima naše prijateljstvo postalo čvršće. Nemamo možda iste stavove, ali pokušavamo razumijeti tuđi stav, ne prisvojiti ga, razumijeti ga.

Prijatelj je čovjek koji zna sve o tebi i svejedno te voli.

Photobucket


Prijatelj je onaj pred kojim mogu misliti na glas.

pozz svima
Komentiraj { 3 } Print - On/Off - #

<< Arhiva >>