Snovi... Što su snovi uopće? Nekakvi događaji koje proživljavamo ili slike koje vidimo dok spavamo? Ili nešto više... Možda rješenja koje nam mozak nesvjesno daje na neka pitanja koja nas muče ili možda čak i naša budućnost, nešto što će se dogoditi? Nažalost... Nitko ne zna pravi odgovor.
Meni se u zadnje vrijeme često događa da sanjam kako sam u školi i kako se zabavljam pod satovima s ljudima iz razreda. No, ne samo s ljudima iz srednje, oni se mješaju s ljudima iz osnovne i nastaje nekakav čudan razred. Što bi to trebalo značiti? Da mi ljudi iz osnovne fale, isto kao i ovi iz srednje (mislim ono... nisam se s nima vidjela od kraja škole...)? Ili sam se zaželila škole? Ok...Ovo drugo nije definitivno. Oduvijek sam pokušavala nać razlog svojim snovima i shvatila sam da uglavnom sanjam ono kaj me muči. Kad sam se bojala da će me sljedeći dan profa iz hrvatskog pitat a nikaj nisam učila, sanjala sam da me pitala. Ne sjećam se više detalja.
A da ne pričam koliko puta sam sanjala da sam s nekim tipom, koji baš i nije nekaj zgodan, neg mi je sam frend, i to ne onaj pravi... Mislim, progovorimo katkad koju rečenicu. Kakvog smisla taj san ima? Mislim da znam. Dugo sam razmišljala i došla do zaključka. Taj tip s kojim sam sanjala da sam bila je inače ovak baš jako dobar i miran tip, koji te nikad ne bi zezao i sl., ali nije baš nešto osobito zgodan. E, sad... Baš dan prije te noći sam razmišljala kak dečki fakat katkad znaju pretjerat što se zezancije tiče i bit veoma bezosjećajni. Taj dan se to odnosilo osobito na jednog tipa iz razreda (da možete povezat stvari: onog tipa iz prošlog posta). Možda je to razlog, a možda i nije.
Da privedem ovo kraju...
Svaki san, bezobzira na sve, ima smisla, ma koliko glup njegov razlog bio. Ako bolje razmilsite o nekom snu, vidjet ćete možda ono što prije niste vidjeli. Na primjer, možda ćete napokon shvatiti da vam se netko sviđa, možda ćete napokon naći razlog zašto ste bili toliko nervozni neki dan... Općenito, mislim da sve što se događa ima neki razlog i smisao samo ga treba naći. Zato bih vam savjetovala da se držite uzrečice: Tko traži, naći će.
Ali, također, upozorila bih vas na još nešto. Nemojte živjeti te snove, nemojte slušati one koji kažu: "To što sanjaš je tvoja budućnost i sl." jer to u većini slučajeva nije istina. Svi obično sanjamo ono što želimo da bude. Kada sam to shvatila svaki dan sam počela sa radošću ići spavati, jer sam znala da ću sanjati ono što je u realnosti malo moguće. Tu sam gadno pogriješila... Počela sam živjeti u snovima, i zanemarivati svoj pravi život. Tako sam propustila mnoge prilike da imam nešto... Osjećala sam da mi to nije potrebno, da nije potreban trud i rizik, jer ja to već imam, makar u snovima. Nikad si to neću oprostiti...
Bilo je to dovoljno davno da zaboravim, a opet dovoljno blizu da osjetim...
Probudite se i počnite živjeti ovaj život jer on je jedini koji imamo... Ne živite u snovima jer, vjerujte mi oni nisu ni blizu lijepi ni stvarni kao kad to isto proživite... Kad živite u snovima svaku večer vam se dogodi nešto lijepo, a to ubrzo onda i zaboravite...Proživite to isto što ste sanjali i, vjerujte mi to će vam ostati uspomena do kraja našeg, bez obzira na sve, lijepog života, koji je savršen baš zato jer je promijenjiv i nenadan, potpuno originalan i neponoljiv.

Pozdrav iz stvarnog života