Dobro, vidim da je vrijeme napisati nešto o Trapulinoj nedavnoj blogerskoj apstinenciji. Dobio sam nekoliko e-mailova u kojima se ljudi pitaju "što se to dogodilo sa Trapulom", a ja im ovim putem zahvaljujem na pažnji.
Stvar je vrlo jednostavna. Moj identitet otkriven je zasad neutvrđenom broju ljudi, a s obzirom da su neki među njima teški tračeri, jasno je da će uskoro i vrapci na grani znati tko je zapravo Trapula.
Krenimo redom. Kada se blog.hr stavljao u pogon ljubazno sam pozvan od voditelja projekta da otvorim svoj blog i da dam svoj obol u kreiranju kvalitetnog i zanimljivog sadržaja. Tražio sam anonimnost i dobio je, moj identitet je bio poznat samo jednoj jedinoj osobi. Sve je očito bilo cool dok Trapula nije dirnuo u osinje gnijezdo, osvrnuvši se nekoliko puta na klanove koji su se stvorili na blogu, te na šlepanje pojedinih blogera na Cool listi.
Uredništvo bloga je izjavilo kako liste odražavaju stav uredništva, a stav uredništva se očito gradio na shvaćanju blog.hr-a kao privatne igračke. Tekstovi kritike su objavljeni samo na mom blogu, gdje bih kao autor bloga trebao imati punu slobodu izražavanja mišljenja. Neki su šutke odlučili trpiti igrice urednika i milih im guzolizaca na blogu, Trapula je odlučio napisati ponešto o tome, a većina blogera samo je stidljivim kimanjem glave izrazila slaganje sa upućenim kritikama.
S obzirom da im argumentiranje situacije nije išlo od ruke, uredništvo se odlučilo okrenuti protiv Trapule i zaigrati na kartu otkrivanja njegovog identiteta. Svjesno ili nesvjesno, informacije su procurile vani i nekolicina mojih bivših forumaških kolega javilo mi se e-mailom, navodeći kako nisu ni u snu mogli pomisliti da sam ja Trapula. S obzirom da se nisam družio sa blogerima po kavicama i tulumima, jasno je da je moju anonimnost odlučila prekinuti osoba koja je jedina znala tko sam. Valjda stav uredništva ha?
Onomad mi je kolega Anderlon rekao kako pokušavam napraviti senzaciju na blogu jer mi je zapravo želja privući pozornost. Zanimljivo, baš mi se učinilo kako je zapravo blog.hr svoju popularnost odlučio temeljiti na senzacijama, jer nema drugog objašnjenja zbog kojeg je bloger vibby pribijen na križ. Vibby je kao žrtveno janje prinesen svevišnjem kako bi blog.hr imao senzaciju više. Stav uredništva možda?
U biti, sve je ovo jako smiješno. Dok se igraš po nekim tuđim subjektivnim pravilima, onda si zaštićeni virtualni lik. Kada počinješ plivati uzvodno onda ti jaka struja skine virtualnu masku i ostaješ gol pred očima virtualne zajednice. Nije stvar u tome da postoje tekstovi zbog kojih bi se morao stidjeti ili nekome opravdavati, već je cijela situacija pitanje principa. Anonimnost je bila moj izbor, ali stav je uredništva bio da sam taman fino spreman za razotkrivanje.
Normalno je da je sa anonimnošću nestalo i pravog entuzijazma za pisanjem bloga. Ostao sam na blogu, ali možda me već sutra ne bude, no sigurno neće biti srcedrapateljnih pisama jer to nije moj stil. Aj živili ...
|
