Danas sam u nekom morbidnom modu. Previše mozgam o životu kao takvom i svemu što on donosi. Život mi je samo čini kao jedna igra u kojoj nema pobjednika, kao igra u kojoj ponekad nije ni užitak igrati. Život je sastavljen od trenutaka, od kojih su dobri trenuci u manjini, ali se bolje pamte.
Život je najjebenija igra koja postoji. U njega neki kreću od nule, sa minimumom resursa, dok drugi kreću punih džepova. Putovanje je zapisano, ali ne i destinacija. Nitko ne zna gdje će završiti svoje lutanje, iako znamo da je samo jedan završetak konačan.
Od početnih nivoa ove igre nudi se već nekoliko staza i milijun iskušenja koje valja proći. Svaki put ima drugačiji kraj, a svaki završetak nivoa boduje se drugačije. Iz svakog nivoa u sljedeći ulazite bogatiji za nešto, bilo to samo iskustvo ili nešto opipljivije. Na svakoj razini igre čekaju vas protivnici, puno ljući od gladnih zvijeri i smrtonosnih neprijatelja iz softverskih radionica. Protivnici i teškoće Vam oduzimaju dragocjenu energiju, no ako imate novaca u džepu, ili barem imalo smisla za sitna zadovoljstva, nadoknaditi ćete izgubljenu energiju.
A energija je vrlo bitna, jer se sa pravim protivnicima možete suočiti samo puni energije. U igri koju zovemo život gotovo da i nema lucky punch pobjeda, a još teže se možemo izvući kroz bugove u igrici. Većinu pobjeda treba izvojevati pošteno, a svaka pobjeda, ali i svaki poraz, donose velike bodove vašem iskustvu.
Svaka igra sastoji se od trenutaka. U nekim ste trenucima doživjeli sjajno iskustvo i pamtite ga kroz cijelu igru, a u nekim ste trenucima potučeni do nogu. Potonje trenutke bi najrađe zaboravili, ali oni zapravo nikada ne izlaze iz sjećanja.
Život je nedovršena igra. Zapravo ona ima početak i kraj, ali ima nedovršenu i nedefiniranu sredinu. Igrači se znaju kroz igru naći u takvim pozicijama u kojima nitko dotad nije bio, otkrivajući neke sasvim nove dimenzije igre. Najzanimljivija je to igra od svih. Toliko staza, toliko prečica, toliko opcija na dlanu, a tako malo vremena i prostora za odabir. Puno puta se treba vrtiti u krug, puno puta se treba naći pred zidom. Neke zidove valja preskakati, neke zaobilaziti, a neke rušiti.
I sav taj put koji pređemo zapravo je samo jedna crtica. Zapisana je godina početka igre, crtica označava igru, a godina koja ide iza crtice označiti će konačni kraj igre. Sve što vrijedi i sve što je bitno sadržano je u jednoj crtici.
Život je jebenija od drugih igara jer je lišena bitnih pomoćnih opcija. Puno bi se lakše igrala kada bi se mogla koristiti opcija "Save game" nakon ključnih pobjeda ili pred teške okršaje koje slijede. Sejvati igru bi bilo dobro na raznim raskršćima, jer ne može svaki put biti jednako dobar. Ponekad bi i restartanje nivoa bilo poželjno, jer kroz neke svoje životne faze potrošimo previše vremena na loše i nepotrebne stvari.
Životna igra je poput struje. Počnemo od nule, ima nekoliko faza, a na kraju slijedi uzemljenje.
|
