Još kad sam pisao iz Dalmacije, štovani kolega leb je predložio da u jednom od tekstova povučem paralelu između tipičnog Dalmoša i tipičnog Japanca. Vjerujem da i sami možete zaključiti kako Dalmatinac i Japanac nemaju puno toga zajedničkog. Točnije, prije bih rekao da su karakterno potpuno suprotni, ali Dalmoši su i inače suprotnost svima :-).
Za početak uzmimo relaciju pojedinac-društvo. U Dalmaciji smo svi jakala i na prvom mjestu je pojedinac. "Ja sam bio u ribe, sa Jakšom i Stipom", "Ja sam pripremija ribu i gradele" - tipični dalmoški izričaj. Kod Japanaca je drugačije, u prvom je planu društvo, odnosno društvena tvorevina kojoj pripada. Često Japanci kažu "ja sam Mitsubishi Motors, Hidehiko Kitamura", ističući pritom prvu kompaniju kojoj pripadaju. Dakle, Dalmoš je često one-man-band, čovjek Rambo, a Japanac je uvijek samo kotačić u mehanizmu.
Glede rječnika najvažnija je razlika to što Japanci imaju više riječi koje označavaju jednu te istu stvar, a Dalmatinci imaju riječ koja ima više značenja. Ključnu ulogu u dalmoškom rječniku ima jednostavna riječ "e", koja može označavati odobravanje, potvrdu, slaganje, nezainteresiranost, indiferentnost, a po potrebi može imati i druga značenja ovisno o kontekstu. Isto tako se može koristiti u kombinaciji sa još jednom karakterističnom rječju a to je "a" (originalno znači molim), pa bi tako "a e" značilo "jesam li ti rekao", ili "pa normalno, a šta si ti to mislio".
Dalje, karakteristična dalmatinska zezancija uključuje međusobno provociranje i sprdanje. Kod Japanaca ne postoji takav način zezanja, njihov je humor skroz drugačiji. Moram priznati da su protiv ove vrste dalmatinskog humora cijepljeni i čistokrvni purgeri, jer zezanciju na svoj račun uvrijeđeno primaju - nikako da skuže da na provokaciju se valja odgovoriti provokacijom.
Kad Japanca ideš zezati na njegov račun on će ti se samo smješkati, a možda će se i uvrijediti ali ti to neće pokazati.
Tu pak dolazimo do još jedne razlike, a to je pokazivanje emocija. Dalmoši su skloni emotivnim izjavama, prema prijateljima, partnerima, a i slučajnim prolaznicima ponekad, ako je dobro vino. Japanci nikada ne pokazuju emocije, a posebno i nikada neće staviti do znanja da te ne vole. Jako je teško pročitati što Japanac zapravo misli, dok većinu Dalmoša se može čitati sa kilometra.
U miljeu u kojem sam ja odrastao prisutan je hvalisavi macho stav, koji inače dolazi do izražaja posebno pri barenju pripadnica ljepšeg spola. Japanci to rade puno suptilnije, prikazuju poniznost i skromnost, a žele se nametnuti kvalitetama poput marljivosti, poštivanja reda i orgnizacije, poštivanja tradicije itd. Čak i za barenje u Japanu postoji neslužbeni vodič, dok Dalmoši rješavaju puno toga u hodu.
Kad je riječ o odnosu prema poslu, siguran sam da već svi znate tko je marljiviji. Dalmoši su poznati po stavu "pust me stat", dok Japanac svaki posao, ma koliko on beznačajan bio, shvaća vrlo ozbiljno i spreman se je potrgati do krajnjih granica da bi ga obavio. Dalmoš će uvijek nastojati priskrbiti si koju pauzicu, dok će Japanac i službenu pauzu nastojati upotpuniti nekim korisnim sadržajem.
I dok bi Dalmoši u Japanu moglu naučiti nešto korisno o odnosu prema poslu, dotle bi Japanci od Dalmoša mogli naučiti kako se lako stavlja mozak na pašu i što zapravo znači fešta. U Dalmaciji su sasvim normalna druženja uz komin i gril, ljudi vole čoporativno jesti i piti i nakon toga žustro raspravljati. U Japanu nema kućnog roštiljanja jer je većina Japanaca smještena u stanovima od 30-ak kvadrata. Međutim, bez obzira na to, Japanci inače nemaju naviku nalaženja sa svrhom ubacivanja kalorijskih bombi u organizam, tako da bi njima Ivo koji pojede 2 kila mesa za večeru sa prijateljima izgledao kao ET.
Dalmoš i Japanac su toliko različiti da je teško povjerovati da žive na istoj planeti. Morao bih jednom prošvercati jednog Japanca u Dalmaciju da vidi kako mi to radimo. I da sretne Renault 4 pa da misli kako ga je avion prema Hrvatskoj vratio u daleku prošlost.
Japanac i Dalmoš ... joj koja bi to luda kombinacija bila. Kada bi ukrižali te dvije vrste bili bi na pravom putu da dobijemo vrlo moćnog homo sapiensa.
|
