Odlazak genija

26.06.2004., subota

Nikola Tesla je bio genij svojeg doba, a genij našeg doba jučer je službeno završio svoju veliku tenisku karijeru. Riječ je naravno o Goranu Ivaniševiću, velikom sportašu i čovjeku, koji je jučer u Wimbledonu, na centralnom terenu, odigrao svoje posljednje poene u sportskoj karijeri.
Goran je veličina koja je ne može biti ni izbliza opisana površnim postom poput ovog, no kako ne napisati ni riječi o odlasku čovjeka koji je posljednjih 15 godina Hrvatskoj donio toliko poena, i ne samo teniskih.

Goran je uvijek bio poseban igrač, ćudljiv i nepredviljiv, ali nadasve originalan i prirodan. Iz Gorana je uvijek zračila pozitivna energija i vjerujem da će ostati zapamćen kao jedan od najvećih hrvatskih sportaša u povijesti. No, povijest nudi i zlatnim slovima ispisani wimbledonski naslov kojeg je Goran, u četvrtom pokušaju, osvojio 2001. godine, ispunivši svoj životni san. Wimbledonska bajka ozarila je srca milijuna Hrvata, a njen happyend je burno proslavljen diljem države, a posebno u Goranovom Splitu koji je svojem geniju priredio nezaboravni vatreni doček.

Iako je Goranovu tenisku karijeru obilježila wibmedonska pobjeda, koja je ujedno i njegova jedina pobjeda na Grand Slam turnirima, ne zaboravimo da je Goran osvojio još 20 turnira. Niz je zapčet još daleke 1991. u Adelaideu, a završen je 10 godina kasnije u Wimbledonu. Dugi niz godina Goran je bio utaboren među 10 najboljih svjetskih igrača, a 1997. u veljači je bio i 2. tenisač svijeta.

Goran je svoju ljudsku kvalitetu istaknuo i donacijama kojima je potpomagao razne institucije, a ponajviše zdravstvene. On to nije radio radi pluseva u hrvatskoj javnosti, već zbog toga što je častan i plemenit sportaš, čiji bi primjer trebali slijediti svi.

Zamjeram mu samo jedno - koštao me toliko živaca! Njegovi su mečevi stvarno ponekad bili traumatični za praćenje, ali to je Goran, jedinstven i neponovljiv.
Međutim, jedan dosjetljivi konobar naplatio je Goranu potrošene živce. Naime, u jednom malom dalmatinskom mjestu Goran je sa 500 kuna plaćao račun za nekoliko pića, a konobar se sa kusurom nije vratio dobrih 20 minuta. Priđe tako Goran šanku i uz osmijeh pita konobara koliko treba čekati na kusur, a mladić mu odgovori "e, jel sad vidiš kako je meni bilo kad sam ja čeka da ti zabiješ dobru loptu". Tog je dana pao dobar bakšiš, kaže priča :).

Nosio reket ili ne, Goran će uvijek biti genije. "Ja sam genije, čudo prirode", pisalo je na majici 2001. godine. A majicu je nosio pravi čovjek, pravi genije!

- 00:30 - Komentari (19) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	lipanj, 2004					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

Caught in the trapula

BLOG.HR

Opis bloga

26.06.2004., subota

Odlazak genija