translator goes berserk

petak, 22.05.2009.

Vjenčanje

Na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće stvari su drukčije funkcionirale, i znam ja da sam sad u 21., ali teško se otrgnuti kontekstu koji proučavam i galeriji živopisnih likova i njihovih priča. Moje asocijacije ovih dana bile bi zanimljive praktičarima i teoretičarima kognitivne psihologije. Za psihoanalizu se ne osjećam dovoljno kastrirano. Za ilustraciju:

Ja! -Ringišpil.
Berlin! -Daleko.
Haljina! -Kupljena. Ovaj, nebeskoplava.
Cipele! -Tijesne. Hoću reći, srebrne.
Tekst! -Posvuda, samo ne u kompjutoru.
Doma! -Ovisi o perspektivi.
Svadba! -Parada (pijanstva i) kiča.

Ja sam naime na ovoj paradi jedna jako važna osoba, čija je uloga biti mladoj pri ruci, zakopčati joj haljinu, rasporediti veo i govoriti da će sve biti u najboljem redu uhvati li je slučajno panika. Ovaj tekstualni dio mi se više sviđa od čisto šljakerskog pa već tjedan dana promišljam fenomen braka u dijalogu sa svojom sekundarnom literaturom. Jasno mi je od samog početka da tu nema spajanja ugodnog s korisnim, ali teško mi se oteti sarkazmu informacija i ironiji situacije. Pod ruku mi dolaze uglavnom žene koje su bile na vrhuncu ljepote, snage i kreativnosti - dok se nisu udale, rodile po trinaestoro djece i stavile se u službu muževa umjetnika. Fizičko propadanje u škrto ilustriranim zbirkama svejedno je potkrijepljeno portretima. Odu braku potom tražim u tekstovima muževa umjetnika, uvjerena da će oni kojima je situacija pogodovala naći više riječi hvale za cijeli aranžman. Pa da vidimo:

Parafraza Tolstojeve definicije braka: borba na život ili smrt
Tolstojevo viđenje braka kroz umjetnički doprinos: Kreutzerova sonata.
Goethe: životno partnerstvo radije nego brak, a ovo drugo ako se baš mora, odnosno iz zahvalnosti.
Goethe kroz izreku koja se još nije našla ni na jednoj svadbenoj torti: "Ljubav je slatko ropstvo, brak je ropstvo bez slasti."
Pripisano Shakespeareu: Dobro otvori oči kad se ženiš, a poslije ih zatvori.

Ne moram držati nikakav govor, nije u programu, ali ja se svejedno pripremam, zlu ne trebalo. Romantizam i popratna razdoblja dušu dala za srceparajuće vinjete - ljubavna pisma vrve emocijama:

'Bez tebe mi je život san', piše Charlotte von Lengefeld Schilleru
'Zašto mi ne pišeš? Zapravo nije ni bitno, jer ja pišem sebi, a ne tebi', Rahel Levin grofu von Finckensteinu
'Uzmi moju dušu i ispij je... Možeš li mi poslati 120 maraka da mogu preživjeti sljedeći mjesec?', Paula Modersohn svome suprugu Ottu.
'Moj dječače, napiši mi da i ti mene voliš, dugo već to nisam čula i toga sam gladna, ti glupi, ništavni mali konju!' Annette von Droste Hulshoff svojoj muškoj muzi, Levinu Schueckingu (kojega u prethodnom pismu naziva majmunčetom. Od milja.)

Bolje da šutim, budem lijepa i mislim na Englesku. I Njemačku, posebno kad Thompson ožeže. Poželite mi sreću.