translator goes berserk

subota, 25.08.2007.

Sitne ortografske krupnice iz svakodnevnice

Čitam na portalu Jutarnjeg o hakerskom napadu na blog.hr - osumnjičeni drski počinitelj je sedamnaestogodišnjak koji, sudeći po svojim videoigrama nadahnutim potpisnim porukama, nije bio u školi kad su se iz engleskog učili nepravilni glagoli: You tought your blog were safe. You were wrong. Ispričavam se pak ako ga je Nebojša pogrešno prepisao, i molim ostale članove tima Dark Scorpia da iz osvete ne napadnu moj blog. Ili, ako to ipak učine, neka paze na pravopis u pozdravnoj poruci - ja znam biti poprilična cjepidlaka.

U zadnje vrijeme bavim se (ne)ozbiljnim znanstvenim radom, koncentriranim na žensku dnevničku prozu - otud Anais Nin u prethodnom postu među plažnim aksesoarima. Paralelno čitam fiktivni dnevnik Luka Paljetka alias Cvijete Zuzorić i dnevnik Alice James, sestre mnogo poznatijeg Henryja, i primjećujem da mi toliko podataka iz tuđih svakodnevica ozbiljno utječe na podsvijest: Sanjam šesnaeststoljetni Dubrovnik, ali sve se to zbiva u Americi, pa malo u Engleskoj, a ja sam malo Alice u zemlji čudesa, a imam i dogovor za kavu na Jarunu s trubadurima u palači Medici na malom jezeru. Moji simptomi garant nisu opisani u literaturi.

Kako je i blog dnevnik, jelte, onda i tu poprilično aktivno pratim što se događa, pa mi nije promaklo da i sveprisutna Vlatka Pokos ima svoj službeni blog. Morala sam baciti pogled, čitala nisam baš pomno, mada namjeravam, ali i pogled mi je bio dovoljan da vidim da na blogu dame koje otkida na estetiku stvari baš estetski, ono, na prvi pogled, i ne štimaju. Ona ima problem Danijele Dvornik, pa kako Danijelu nisam upozorila na vrijeme, moram Vlatkicu ako slučajno zagugla svoje ime pa došeta do moga bloga: Draga Vlatka, iza svakog interpunkcijskog znaka na računalu mora doći RAZMAK! Od srca izražavam sućut osobi koja je na lekturu dobila Danijelin tekst, ponajviše (naravno, ne i jedino) radi toga što se morao/la baviti operacijom separacije! Ako postoji neka računalna metoda da se to odvoji, ja ju ne znam, ali u svakom slučaju, dobro je znati - kad Profil poželi objaviti Vlatkin blook, nekom će anonimnom šljakeru biti lakše, a i neće misliti da je kompjutorski nepismena i da se jedino zna, štajaznam, ulickati u neku dizajnersku obleku. Eto, primjerice, sigurno bi joj smetalo da joj na haljini ili torbi piše Cravalli.

Da ne zaboravim, bila sam na raftingu na Cetini. Bilo je super, al treba brate puno veslat - ja sam odmah dala do znanja skiperu da, osim što nisam veslo sisala, nisam ga nikad ni držala. Lekcija je trajala deset sekunda, a 9 km gotovo 4 sata, tijekom kojih sam ja ambiciozno pokušavala pratiti vrsnog veslača ispred sebe, koji je upravo odveslao neretvanski maraton. Slika nemamo jer smo kasnili na start, ali imala sam sutradan intenzivnu bol u struku, desnom guzu i žulj na desnoj ruci - sigurno sam nešto krivo radila. Skiper je bio za svaku pohvalu, organizator isto - kasnili smo, ali on nas je čekao, pa mu ovim putem nudim pravopisno uređenje web stranice za cijenu jednog raftinga za 6 osoba - Bog zna da ima posla! Englesku i njemačku verziju bilo me strah pogledati, ali to bih mu ionako dodatno naplatila.

I današnji biser iz zagrebačke svakodnevice, u koju sam se vratila punih radnih, a praznih emotivnih baterija. Mjesto radnje: knjižnica Vladimira Nazora. Dobar dan, dobar dan. -Posudila bih knjigu Susan Sontag 'Alice u krevetu' (op.a. Mislim da bih ja naslov prevela 'Alice u postelji', ali ne mogu još to sa sigurnošću tvrditi jer nisam knjigu još pročitala). -Samo trenutak. (60 s stanka) -Gospodična! -Da? -Znate li vi da je to drama? -Ovaj... Pa znam. (ništa mi nije jasno) -Samo provjeravam. Ljudi me obično napadnu što sam im dala dramu! -
Pa dobro, uzimam ja onda tu dramu. (Osim ako mi ne možete od nje napraviti roman ili barem pjesmu dok ja skočim do DM-a!)