translator goes berserk

petak, 07.07.2006.

Zašto JA ne volim forume?

Volim NOVO. Ili, bolje, otvorena sam i gorljivo podržavam NOVO. Nove misli, nova djela, nove ideje, nove tijekove misli, nove sadržaje i forme. Veseli me pomak s mrtve točke, pa makar okrenuo u smjeru da ocrta kružnicu. Iako ja sve to volim i podržavam, imam svoju privatnu klasifikacija preferencija. Recimo, više volim čitati s papira nego s ekrana. Linearnog ću se teksta s većim guštom uhvatiti nego nelinearnog (nota bene, sve sa svrhom i razlogom, sve u svoje vrijeme i na vrijeme), a hipertekst mi katkad, osim ako ne želim u moru linkova nešto naći i imam samo cilj na horizontu, izaziva laganu nervozu. Nije to baš ono klasično postmoderno shizofreno stanje, već lagano titranje iznutra. Probudi se ono 5-6 godišnje dijete u meni, koje je od svega najviše mrzilo Disneyeve slikovnice s više završetaka. Sad kužim poantu i postmodernu struju u dječjoj književnosti, ali tada sam se čak bavila mišlju da ja to lijepo izrežem i posložim u jednu 'urednu' knjižicu, a alternativne putove i završetke bacim u koš. Kog vraga nisu mogli sve lijepo napisati, od početka do kraja?

Naravno, nije stalo na slikovnicama s više završetaka. (Mislim da su se iste onda zvale 's više svršetaka' -ah, ta jezično i materijalno nevinija vremena!). Tu je, zapravo, tek počelo. S vremenom se živčano titranje pretvorilo u titraje intelektualne znatiželje. Združeno s dubokim poštovanjem prema pisanoj riječi, dovelo me u šumu svih njezinih oblika i medija po kojoj šećem i danas. Uz već spomenutu klasifikaciju preferencija. Ali kako je danas sve TEKST, ili veze s tekstom u širem ili užem smislu ima, područje borbe postaje sve nepreglednije, ali i dinamičnije. A ja, osim što volim NOVO, volim i DINAMIKU.

Forume sam otkrila puno prije bloga - otprilike kad sam počela kopati po Internetu da vidim što glas naroda ima za reći o mojim titlanim umotvorinama. Pa bih tražila topice poput: sramotni prijevodi, blamaža od prijevoda, katastrofalni prijevodi, tragedija od prijevoda i slično. Kritičari katkad znaju biti baš kreativni. Naravno, nigdje nisam našla topic poput genijalni prijevodi, sjajni prijevodi, fascinantni prijevodi ili hvalevrijedni prijevodi. Vjerojatno zato što nam je posao da budem genijalni, sjajni, fascinantni i hvalevrijedni, pa se pisati o tome treba jedino ako svekoliko pučanstvo u sastavu 10% visokoobrazovanih i 20% pismenih procijeni da u titlu nije sve napisano. Kao informatički pismena mlađa populacija, forumaši ne spadaju u spomenute postotke, ali glas onih koji spadaju daleko se čuje, a komentari koje komentiramo i o kojima pišemo utjecaj su okoline koja ne mora biti informatički pismena.

I tako sam ja surfala po forumima. I titrala. Ali ne od intelektualne znatiželje. Ovaj bi post, košto jednom moja kolegica Blini pametno reče, mogao poprimiti razmjere Rata i mira ako se ne zauzdam, pa da skratim: Pokušala sam i s forumašenjem, ali držalo me ravno dva dana. Za razliku od bloganja, koje me već mjesecima ne pušta.

Ne volim tu formu i ne sviđa mi se princip izlaganja sadržaja. Kratkoća je blagoslov za one s kratkim attention spanom. Moj bi svaki post na forumu poprimio takve razmjere da bih na kraju toj osobi poslala mail, napisala blog ili tražila telefonski broj da sve lijepo objasnim. (Dobro, slažem se, to je već moj problem). Meni je to kao chat koji uključuje gomilu ljudi, a razmjena je sporija i ne vidiš odmah da ti je došla poruka. Meni je to ultrausporen telefonski razgovor s gomilom dodataka kojima cilj nije da eliminiraju buku u priopćajnom kanalu:

1. Omiljeni smajlići u nezamislivim količinama:


2. Goleme slike i animacije. Ajd vi čitajte normalno kad imate ovo u vidnom polju:


3. Potpisi u vidu citata, mudrih izreka, opsežnih poslovica, koji se fontom, bojom i oblikom gotovo spajaju s postom

4. Kvadratični citat citata ispod citata na koji se komentira komentar

I tako dalje i tako bliže. Meni je blog utjelovljenje internetske demokracije kakvu ja volim: nitko nikom ne upada u riječ, svi kažu što imaju i otvore prostor za diskusiju. Male zaokružene cjeline. A ja sam kontrolfrik. Jasno mi je da ni u forumu nitko nikom ne upada u riječ (još!). Znam da forum ima svojih prednosti i podržavam svaki oblik diskusije, od one na placu pa do javne tribine. Nailazila sam na forumima na sjajne i kvalitetne stvari. Zato upozorenje za sve forumaše (Oedipo, draga, prosvijetli me!) koji će se sad obrušiti na mene: Naslov je Zašto JA ne volim forume. I naravno da me zanima zašto ih vi volite!

P.S. Slike su preuzete s foruma anglista na stranicama FFZG-a. Topic se zove Ajme koja blamaža od prijevoda i jedan je od rijetkih koje redovito pratim.