translator goes berserk

subota, 18.03.2006.

Bloody vikend

Opet radni vikend – red seminara (koji pišem iz jednog mazohističkog hobija, malo me sram o tome javno govoriti), red titlova, red papirologije i računa koje nisam stigla riješiti preko tjedna, red privatnog života – koliko je to već redova? I nisam se ni okrenula, eto ti već subote, pa srijeda, pa petak – tako mi otprilike izgleda tjedan. A stalno mi se nešto spava, nikako da se ustanem ujutro, ako baš ne moram ili ako ne vidim sunce na prozorčiću, što se u zadnje vrijeme i ne događa prečesto.
Imala sam jednu simultanku prošli tjedan – strpali mene i kolegicu u onaj akvarij od boksa koji su gurnuli IZA platna s power pointom, kud ćeš bolje pozicije – ne vidi se ama baš ništa, naravno da nitko nije poslao svoju prezentaciju unaprijed, a to što sjajno čujem u slušalicama ne znači mi ama baš ništa. Al dobro. Bitno je zadržati koncentraciju i živce. I jesam. Nitko ama baš ništa nije primijetio. Jadne crvene uši sam skrila iza kose (jesu one extra light, al nakon 6 sati to baš ništa ne pomaže), progutala aspirin u pauzi, a između suhog grla i trčkaranja na WC na drugi kraj dvorane svakih 20 min izabrala sam ovo prvo. Stranci su uvijek sooo nice – dođu vas pozdraviti, daju vam svoje papiriće (iako obično već unaprijed pošalju), nasmiješe vam se u pauzi, zahvale i kad imaju i kad nemaju razloga i obavezno na kraju zahvale organizatorima, nazočnima i prevoditeljima. A naši baš i ne, jer njima kao baš i ne trebamo. Naši se zahvaljuju ovome, pa se zahvaljuju onome, a zahvaliti se je nešto skroz drugo od samo zahvaliti, al neću sad ja tu zašivati Stitch's stiches :).
Noćna mora su mi pitanja: Htio sam pitati u svezi s vašim projektom koji... Da, baš sam se sjetio jednog primjera, moram vam ispričati, prošle godine sam vidio... Ma ne, ipak je bilo pretprošle, ali posebno sam sretan, veseo i zadovoljan što mogu reći da više volim odnosno više preferiram odnosno da mi je draže... Tu sva pravila i metode padaju u vodu, jer, naime, treba misliti s govornikom i po mogućnosti anticipirati sljedeću misao. Teško, teško, neizvedivo. Svatko vam tu piše svoj roman toka svijesti. A jezik? Katkad mi je lakše snaći se s australskim i irskim engleskim negoli s nekim našim mumble-jumble hrvatskim varijantama. Tako sam sad imala jednoga koji je govorio o čistoći pojedinih bolesti. Nisam to odmah prevela kao purity jer mi baš purity of cancer i purity of tuberculosis nisu imale smisla. Al sam svaki put sve napregnutije slušala, i svaki put čujem čistoća, a katkad i samo čstoća. Pa sam to izbjegavala. Pa kad je sve bilo gotovo onda mi je sinulo: Pa on misli ČESTOĆA! Aj dobro, sad znam.
Jeste kad imali osjećaj da na kraju nekog filma trebate baciti kadrove i likove na papir da vidite kako se međusobno uklapaju? Ja jesam, sinoć, al nije mi se dalo, pa ako je netko skužio sve uzročno-posljedične veze i porijeklo podočnjaka Jeana Renoa u Grimiznim rijekama, neka mi se javi!