Sjedim na stepenicama pred bakinom kućom i puštam sumrak da svemu oko mene da nestvarne obrise.
Oduvijek smo ovo zvali bakinom kućom, iako se radi o stanu u dugoj prizemnici koja je između dva rata bila đački iternat. Ostalim stanarima ulazi se na glavni ulaz pa kroz zajednički hodnik. Samo bakin stan, na kraju zgrade, ima zaseban ulaz iz dvorišta, preko tri niske stepenice.
Nastavak na Knjigomatu
|