Jednog dana potištenost nestaje. Crnozelena vodurina očaja izbije vrata i stušti se van. Silovito klokoće stubištem, a poslije još dugo osluškujem valove koji se razbijaju o fasadu. Vratit će se po mene.
Stan je pun govana. Neplaćeni računi, neodgovoreni pozivi, milijun pizdarija.
Bose noge na ogradi balkona, pijem slatku rakiju i čitam, spokojna.
-----
Gledam mlade, bucmaste djevojke. Titrave šlaufiće kvarcanog sala ispod ruba majice.
Mene su odgojile osamdesete. Jastučićima za ramena i osinjim strukom. Sise još nisu bile izmišljene. Opet sam ni tamo ni vamo.
-----
Kupujem cvijeće na Splavnici. Debeloj cvjećarici žuri se doma i za trideset kuna dobivam naramak teških, domaćih ruža. Imaju ozbiljne bodlje koje će mi poslije raskrvariti ruke. I lišće i cvjetovi djeluju divlje. Nazubljeni, vitičasti, iskrivljeni, zapleteni. Kroz bijelu boju latica provlače se ružičaste i zelenkaste mrljice. Tamni mašak pri vrhu. Kao da raspadanje počinje već u pupovima.
Sa svojim strasnomirisnim teretom grabim kroz grad. Ofelijin buket.
|
