mhip

Udebljala sam se. Glupi Božić i francuska salata.

Početkom prosinca ove godine prijateljica je imala promociju diplome bakalara.
Skupile smo se tako nas 4 čavke, peta čuva bebača. Standardna zajebancija na standardne fore na stadardan način. Baš ti dođe mučno kad shvatiš da tu ne pripadaš... jer problemi su nam dva različita svijeta. Nekom je problem kupit poseban ruž, nekom što smatra da mu je mama zadužena za prat/kuhat/čistit, a nekome kako naći posao van sezone jer studirati se mora. Smjestite me gdje želite.
Vjerojatno je jedan od razloga mog nepripadanja i to što sam od odlaska u Zadar uglavnom bila okružena starijim, prvenstveno dovršenim ljudima. Moji vršnjaci su mi dosadni kad treba pričati o ozbiljnim temama... jer nažalost većina njih nije sposobna zaraditi za svoj kruh. Ili ne želi pa traže razloge zašto ne zarađivati.
Početna misao ovog teksta mi je malo iščezla.

Jedna me je situacija posebno zaintrigirala.
Gledajući različite sadržaje po društvenim mrežama, portalima i ostalim internetskim prostranstvima, ispada da si kralj ako te boli briga... ali ne ono "boli me briga što je Severina jela za doručak", nego boli me briga što te gazim jer ti si to zaslužio, jer ja trebam biti sretan, jer ti ne trebaš biti sretan, jer boli me k. za ljude oko mene... I onda sebe uhvatiš u toj... ne znam što je to - površnost?!
Kaže M. "aj pogledajte ovo!" i pruži mobitel. Poruka na instagramu. Dečko je napisao nešto slično ovome: "Bok, ne bih te htio smetati. Siguran sam da dobiješ milijun ovakvih poruka dnevno, ali svejedno sam ti htio reći da si predivna. Ne znam kad sam vidio tako lijepu curu. Još jednom se ispričavam ako ti ovo smeta, ali imao sam ti potrebu to reći." (više-manje, ne držite me za riječ) I tako čitamo mi tu poruku istovremeno i istovremeno i pročitamo... pa i istovremeno prokomentiramo. Od komentara dva su bila da je idiot/čudak/kreten, jedan je bio moj. "Isuse, kak je pristojan. Baš je drag."
Uprle oči u mene kao u crnog džavla, šok, nevjerica, čekala sam samo da svećenika pozovu.
Je**ga, zapitala sam se. Je l' stvarno do mene? Pa malo izanalizirala, ono na brzinu, dok ne izustim nešto. Pa je, dečko je stvarno pristojan. I rekao joj je da je lijepa.
Protuargumente na moj komentar stvarno ne želim spominjati... dobro, možda ću samo jedan - "De dobro je, zamisli da svaki dan dobiješ takvu poruku od nekog..." i okret očima s preponama. Rekoh, jadna ti šta ćeš s tolikim komplimentima, valjda ćeš izgurat nekako -.-"

Najzabrinjavajuće što to govore one koje su u životu naslagale kretena i kretena... koji su ih vrijeđali, dotičnu koja je dobila poruku je dečko pljunio pred svekolikim mnoštvom... ali ne paše im. Ne paše im prosječni dečko s lijepim ponašanjem. Daj da je 90kg×190cm mišića, plavih očiju, isturenih jagodica i popločanog torza da ga uslikam za instagram i pokazujem prijateljima. Nema veze ako me iza leđa prijateljima predstavlja kao "svoju ku*vu", ako mu je vrhunac komplimentiranja "dobra si"/"pi*ka si"/"je*o bi te", ako ne zna napravit ništa od sebe ako ga ne poguraju otac ili majka, ako mu je smiješno otvaranje vrata i kupovanje cvijeća... Nema veze, stvarno. Zgodan je, (roditelji mu)ima(ju) para i bit ću prihvaćena. A ovaj šonjo neka svoje lijepo ponašanje poklanja nekoj šonjavici koja je ionako nebitna.
I nakon što sam pokušala objasniti, ispalo je apsurdno što sam predložila da mu odgovori nešto jednostavno, ali jednako pristojno. Tipa "Hvala ti, lijepo od tebe :)". Nisam sigurna zašto su me blijedo pogledale, ali davale su znakove da bi im to bilo ispod časti.

To conclude, mhip su četiri čarobne riječi koje ti se usađuju od malena i tjeraju te da ih što češće koristiš. Jer je lijepo. Jer je pristojno. Ali, 2017. je. Vrijeme i razdoblje generacija bitch face-a; koje skupljaju side hoes, koje prakticiraju isključivo friends with benefits, koje uslikaju selfie dok čitaju iako ne čitaju ništa kompliciranije od cijena u Zari, koje žive od hastagova... Je**te, ŽIVE OD HASHTAGOVA.
A od ljubavi još rijetko tko.