Žena za zaljubit' se

Razmišljam svaki dan cijeli dan o svemu što je bilo. Premotavam slike konstantno, ali KON-STAN-TNO.

Sjetim se s vremena na vrijeme da imam premalo godina da bi tratila vrijeme na to i da bih se trebala uhvatiti knjige. Međutim, ne mogu se ne pitati svakodnevno kako izgleda žena u koju se muškarci zaljubljuju. Zapravo, više me zanima kako sam ja njemu trebala izgledati da bi situacija trenutno bila obrnuta, odnosno da on bude taj jadni i zaljubljeni, a ja da budem ta koja ubija faks i boli ju briga za cijeli svijet.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora biti poprilično nesigurna u sebe. Na prvu možda ne zvuči logično, ali pokušavam si to objasniti tako što razmišljam što je mene navelo da se ikad u ikoga zaljubim.

Kod prvog je ključan trenutak bio kad mu je umro ujak i kad je svu tugu ostavio meni misleći da nema smisla ništa drugo, ali također i ništa što bi napravio. Kod drugog je ključan trenutak bio kad su ga svi izrugivali jer je tetovirao ime djevojke na ruku, jedino sam ja htjela imati razumijevanja. Osjećao se... ah, pa jadno. I nesigurno. I vjerojatno napušteno i tužno. Ja sam voljela slušati kako ga boli to što ju više nema i voljela sam mu davati sve one beskorisne savjete (ono što sam zaključila kroz ovakve situacije je da su svi savjeti beskorisni, svatko na kraju napravi po svom). Treći je posebna priča. Predivno, slatko stvorenje iskompleksirano do boli... On je stvarno bio nesiguran, oličenje nesigurnosti. Nikad neću zaboraviti one sramežljive, pijane suze u mom naručju dok je pokušao izgovoriti koju riječ. Ne boj se, dragi, postići ćeš puno u životu i tvoji roditelji to znaju, vjerovao ili ne.
Ljudi zavole tuđu ranjivost.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora biti fizički lijepa. Ne mora biti Adriana Lima, ali lijepa mora biti. Ima onaj neki citat da lijepe žene nikad ne varaju baš iz razloga što su lijepe i znaju da svakog mogu imati kad žele pa je nabijanje etikete "ona koja je prevarila" potpuno nepotrebno. Tako nešto. Lijepe žene ne varaju. Samo se pojam ljepote ovdje ne odnosi samo na fizičku ljepotu, odnosi se na cijeli paket osobe. One koje su lijepe samo fizički (a ta fizička ljepota prolazi i to svi znamo), e, one varaju. A svima nam je drago imati ono što nas je "pobijedilo", odnosno napustilo. I tu se javlja zaluđenost, zaljubljenost, ljubav... Kako kod koga, ali čim se dogodi jedno od tog troje, dogodi se i preostalo dvoje. Dolaze zajedno, držeći se za ruke.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora znati biti hladna. Da se razumijemo, svi smo ljudi, pa tako i žene u koje se muškarci zaljubljuju. Budući da smo svi ljudi, u svima nama ima dobra (ili sam ja samo jako naivna). Čim u nama ima dobra, postajemo osjetljivi na druge ljude, neki više neki manje, ali svima nam je stalo do ljudi koji nas okružuju. Da bi žena mogla ne uzvratiti osjećaje nekome tko joj svoje osjećaje otvoreno pruža i zainteresirati ga još više (jer najviše želiš što ne možeš imati), mora znati odigrati taj dio igre. A za to treba hladnokrvnosti. Ne zloće, hladnokrvnosti. Nemojte mi miješati ta dva pojma.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora biti autoritativna (guglala sam ovu riječ). Nikako tiranin i tome slično, ovdje se radi na neki način o majčinskom autoritetu. Sve mi imamo taj neki san da ćemo baš mi biti te koje će lošeg dečka preobratiti u dobrog i natjerati ga da se zateleba u nas dok mu iz ušiju ne krenu leptirići. Za to treba autoritet, čvrst stav i DA SE ZNA TKO KOSI, A TKO VODU NOSI. Šalim se, ne do te granice, ponijelo me. To vam je za one situacije kad vam otkaže dogovor jer "Dogovorio sam s ekipom nogomet pa idem s njima", a vi mu odgovorite "Ne ideš" i on ne ode. I onda ga to smiri, tu i tamo ga netko njemu bitan pohvali jer se smirio i on vas zavoli.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora biti dobra u krevetu. Priznajte si svi. Točka.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora biti veliki sanjar i veliko neiskvareno dijete duboko u sebi. Mislim da to nijednom muškarcu nije toliko presudno koliko ove gore navedene stvari, ali to je ono što se ureže u sjećanje. I to je onaj odgovor kad vas netko pita "zašto ona". Ima nešto lijepo u osobi koja sve gleda na jednostavan način, baš poput djeteta.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju mora biti posebna. E sad, zvuči patetično, ali imam ja teoriju o tome. Svaki čovjek na ovom svijetu je poseban, svatko drugačije gleda na stvari i ljude oko sebe što automatski znači da svatko ima drugačiju viziju posebnosti. Tu se igra zakomplicira jer nikad ne možete znati tko vas gleda kao posebnu, a tko ne. Rijetko koji će priznati da ste mu posebni ili hoće, ali kao taktiku za pretprošlu tvrdnju. Upravo to što svatko ima svoju viziju posebnosti, svatko ima svoj jedan perfect match (ne mogu dvije osobe biti isto posebne, onda nisu posebne), jer na ovom svijetu mora postojati netko čija će posebnost popuniti vaše neposebne praznine.

Žena u koju se muškarci zaljubljuju nisam ja.

Ovako ja to gledam, i radi tuđih i radi vlastitih iskustava. Možda sam čak i u krivu.