A njihove duše samo su vrata nade.
Dok mjesec ih svojim svjetlom grli,
Vjetar im polako ubrzava korak.
Šapatom tiho izgovaraju rijeći
I šire ruke u daljine tame.
Sjaj u očima daje im izlaz
Prema kojem lagano
Lebde raširujuci krila.
30.01.2007. u 23:42 | 8 Komentara | Print | # | ^
A u žilama mu teće hladna krv.
Osjećaji ga stežu oko srca,
A bore na licu mu oduzimaju dah.
I dok mu koraci postaju sve teži
On pogledom traži
Samo neko poznato lice.
On traži samo nešto
Što će ga podsjetiti
Za što se cijeli život borio
I čemu se cijeli život nadao.
Ali i na samom kraju puta
Ne pronalazi ništa
Već prepušta svoje tijelo
Na put bez povratka.
23.01.2007. u 23:12 | 5 Komentara | Print | # | ^
Otkucavaju ponoć,
Srce joj ubrzava otkucaje.
Kroz vene joj prolazi tuga
Za izgubljenim danima.
Iz tišine čuje zvuk koraka
Što joj se približava.
Zna da mora pobjeći
Ali ne može se pomaknuti.
Jer ona je anđeo slomljenih krila
Što traži izlaz iz samoće
Koja joj razara dušu
16.01.2007. u 00:24 | 11 Komentara | Print | # | ^
Samo duhovi prošlosti
Kroz sobu prolaze.
Tama obavija sve,
A on samo sjedi u kutu sobe.
Svud oko njega slike
Njemu poznatih lica
Koja sad već polako gube se
U magli sjećanja.
Njemu već poznat osjećaj
Polako ulazi u njega.
Prolazi mu kroz vene
I ispunjava ga...
Osjeća se kao da leti
I da mu je samo nebo granica.
I iako negdje duboko u sebi
Osjeća da ipak ne bi
To trebao raditi,
On nastavlja dalje
I pronalazi
mir u sebi!
06.01.2007. u 14:50 | 11 Komentara | Print | # | ^
