Zauvijek ostaju da šute.. zauvijek se smiješe.
Ja sam bila ta , koja je poput starice pravila korake, kao da je svaki čin smjelosti.
Ostanem bez daha na svaku prokletu pomisao da si još prisutan.
Kao u onim filmovima kada ti neko ivicom noža pređe preko vrata, a sam vrh oštrice zaustavi uz bradu.
U meni se krije vrisak, očajan da se otkrije i pretvara se u tihe suze.
Nakon brojnih padova, shvatiš da su gubici sve ono što nas sljedi iznutra, i da sebe uvijek provlačiš kroz osjećaje, ali ja ništa ne mogu da izgubim, osim one kapi ponosa i dostojanstva.
Ponos prethodi padu. Znala sam to oduvijek. Zašto sam ga ikada uzimala u tolikim količinama??!
Razumni ga nemaju. Ne. Nemaju ga.
A razumnost smanjuje komplikacije , štedi energiju.
Jednom ću, obećavam ti, sklopiti oči , i zaboraviti na sve.
Ugasit ću svaku sliku koja mi je tu, pred očima.
"Saznao sam, eto, sada, na kraju
svega, da me nije zaboravila.
I ne znam da li mi drago,
jer je tužno.
Često me je pominjala,
znači da je mislila o meni"
"Na pozornici se prvo digne
zavjesa pa se tada odigrava drama.
U životu to drugačije biva:
najprije se odigra drama
pa se onda podigne zavjesa".
"Ljudi čuvaju uspomene tako
dugo, jer su one jedina stvar
koja se nikada ne mijenja,
čak ni onda kada se
ljudi promjene."
"Mi smo se samo rastali.
Onako kako se rastaju dvoje koji
su se voljeli u pogrešno vrijeme,
a uz pogrešno vrijeme idemo
i pogrešni mi.
A nismo bili."
"Već je dugo bila svjesna
da se dio nje nikad neće
odreći tog čovjeka.
Bio je to osjećaj s kojim je
morala živjeti, koji je morala prihvatiti,
kao što čovjek prihvaća bol
koja je stalno prisutna
i stalno ga prati... "
Adjustment: murderscene