Marenda

srijeda, 09.05.2007.

"Onaj pravi" Šetajući ovih dana po manjim i većim mjestima Istre primjetila sam da u kafićima i drugim mjestima gdje se okupljaju mladi pojavu kojom bi moja prabaka bila jako zadovoljna. Djavojke,mlade žene i uopće žene, okružene velikim jatom prijateljica sjede na jednoj strani kafića,a na drugoj mladići,muškarci okruženi svojim muškim društvom. Dok se one smiju,veselo razgovaraju i gestikuliraju,oni u rukama drže svoje ljubimce, najnovije modele mobilnih telefona,šalju i primaju poruke,natežu velike gutljeje iz pivskih boca ili zamišljeni nešto brbljaju u sebi i zaokružuju sudbonosne brojeve na malenim papirićima koji kao da su ih začarali. One su u stvari samo naizgled vesele dok zainteresirano slušaju jedna drugu u besmislenim pričama o novim cipelama,odjeći ili o životima poznatih ličnosti,o kojima naravno sve znaju iz žute štampe koja im je postala "vodič kroz život" ili pak o razvodu neke poznanice i svim detaljima oko te teme o čemu "svi sve znaju". No,i to je bolje,moram priznati,od onih usamljenika za drugim stolom koji bulje u svoje mobitele ,a oko njih se odvija stvaran život.S kim oni to razmjenjuju poruke?Znači da imaju neko društvo,ne rade to valjda sami sa sobom? U vrijeme moje mladosti,koje je "prohujalo s vihorom",ali nije bilo povjesno tako daleko, djevojke i mladići su se družili.Imali smo svoje škvadre,drugove i drugarice,svoje kvartovske prijatelje,svoje veliko društvo i svoje "simpatije". Prijateljstva bi se pretvarala u simpatije,ove onda u velike ljubavi,a one jedinstvene ,neuzvraćene, izazivale bi "mladenačke patnje",dok na sljedećoj igranci ne bi upoznali neku novu "simpatiju".Sve je to bio dio života,mladosti.Svi smo se gledali u oči,znojili u malim zagušljivim prostorima gdje smo slušali dobru glazbu i plesali. Danas je sve podređeno "individualizmu". Obogatili smo se.Svatko ima svoje...slušalice na ušima,svoj PC,svoj svijet...Sjećam se da smo mi imali prvi TV u ulici i svi naši dragi susjedi bi dolazili kod nas gledati Dnevnik i popularne domaće serije. Mirko,iz razreda jedini je imao gramofon,pa smo svi mi koji smo uspjeli negdje nabaviti neku novu ploču (singlicu) dolazili k njemu da ih slušamo i družimo se.Bili smo uvijek veseli,o svemu sve znali i ništa nam nije bilo teško. Ha,gdje sam ja skrenula.Sada će moje cure reći:"Mama, ti i tvoje vrijeme!"Već im je puna glava mene i mojih priča,ali ja sam im mama i željela bih da one ne završe za "djevojačkim stolim" nego u "mješovitom društvu". Dosta mi je priča mojih poznanica koje kažu:"Moja je zadovoljna.Ima odličan posao,super plaću i šta ju briga.Zadovoljna je što je sama.Sada joj stvarno ne treba nitko.Neka uživa. Za pelene i pranje suđa uvijek ima vremena".Ma,nemoj, draga moja,sada ima 29 godina,a i nije baš "misica", kako misliš da će..kasnije ,nekoga upoznati kad sada sjedi s "frendicama" u skupoj "markiranoj" odjeći,pije kokteliće i ogovara tuđe živote,a svoj nema.Ili ima? Ja više ne znam šta bih mislila o "ovom novom svijetu" oko mene.Sve mi je to čudno,strano i nerazumljivo.Šta Vi mislite o tome? "Čovjek se rađa u svijetu koji je sam stvorio." Budha Dobro došli na marendu! Upravo sam pripremila salatu,proljetnu,mix svega i malo fete od gore,a u pećnici se peče pita od mesa. Jači to obožava,a i vama će se sigurno svidjeti.Dođite probati.Sigurna sam da će te tražiti recept. Lijep dan vam želim.S osmjehom.

- 09:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.