srijeda, 21.10.2009.
ispovjest idiota
Uh, danas je težak dan, izgleda kad je jugo da utječe na raspoloženje svih nas, tako i mene i ora prijatelja, koji svoju priču priča nepovezano i nekako mi se čini da ga trebam pustiti da sredi misli nekoliko dana i onda da nastavimo. Uglavnom priča teče ovako:
Prijetalju, danas, kao u prošlim našim pričama, ne osjećam se dobro, saznajem jednu lošu vijest, i onda me to sve vraća u jedno prošlo vrjeme, razmišljam o tome dali sam ja stvarno "proklet" ili se ne snalazim. Naime, stvaran život, život pun dogadjanja što dobrih što loših, jenostavno me ni u jednom trenutku ne poštedjuje saznanja loših dogadjanja, dogadjanja koji su veziani za meni najmilije. Pokušavam to potisnuti u dubinu svoga mozga, u dubinu svoje duše, pokušavam to sakriti, medjutim to je jače od mene, jednostavno me razara.
Nisam ulazio u detalje njegove priče, ali samo sam mu rekao da je nažalost život sačinjen od dobrih i loših stvari, dogadjaja, da se mi moramo ako mislimo sebi dobro, nositi sa time, moramo se boriti i neka mu jedna bude za cjeli daljnji život "regula", "sutra je novi dan, idemo ispočetka, bit će bolje".
