|
|
Evo jedan laganini post, nemoš brale po ovoj vrućini uopće misliti..
Na njega su me potakli kamenčići na plaži, a i to što još od Ralja imam priviđenja kad pogledam morsko dno dok plivam 
Apofenija je iskustvo (ili poremećaj) uočavanja smislenih uzoraka u nasumičnim podacima.
Pareidolija obuhvaća vizualnu i zvučnu percepciju istoga.
Nakon raznih 'lica' i oblika uočenih na Marsu tijekom godina, uočen je jedan i na Merkuru.
NASA-ina letjelica, na planetu najbližem suncu, je uočila Mickey Mousa!
Dobro, ne baš Mikija, nego kratere koji 'neodoljivo' podsjećaju na tog Disneyevog lika.
Tako se Miki pridružio do sad poznatim oblicima Lica, Slona, Smileya i drugih.
Takvo uočavanje poznatih oblika u nasumičnim uzorcima naziva se pareidolija.
Uzrok takvim 'viđenjima' je ogroman posao koji naš mozak obavlja u cilju da zapamti i prisjeti se lica stotine tisuća različitih ljudi.
Nusprodukt ovakvog rada mozga je uočavanje lica i oblika u svemu oko nas, od Isusa i Bin Ladena na tostu
do rasplakane 'majke zemlje' na ledenjaku..
Carl Jung je takvu pojavu nazvao Synchrocity, povezujući naše trenutno stanje svijesti s interpretacijom vanjskih pojava.
Tako religiozni ljudi najčešće 'viđaju lica' povezana sa religijskim uvjerenjima, teoretičari urota viđaju NLO-e, a kockari 'uviđaju' uzorke loto brojeva, kocaka ili karata.
Ali povremeno uočavanje oblika nam je svojstveno svima.
Najidealniji 'medij' za pareidoliju su oblaci i stabla, iako se viđaju u cijeloj prirodi
