|
|
Zrak miruje kao gusti ljepljivi sirup s mirisom mora.
Šime kao i svakog ljeta uporno leti oko rasvjetnog stupa.
Pet, šest krugova, pa odleti prema 'crvenoj kući', čije su cigle pokupile svu vrućinu vreloga dana.
Kroz prazne očne duplje nikad stavljenih prozora lijeno iskače mačak Mate.
To je susjedin mačak iz kuće prekoputa.
Ona spava, radi prvu u pekari...
Cestom prolaze dva momka, ne pričaju.
Kratke gaće do kolina, jedan s majicom, drugi s majicom prebačenom preko ramena.
Vraćaju se kući, idu uzbrdo.
Desna noga, desno rame, lijeva noga lijevo rame, pomiču se simultano.
Noge se minimalno odvajaju od asfalta, ni mrvu više nego je potrebno, ruke opuštene uz tijelo.
Razgovor je sporadičan, bez okretanja glave, upo glasa...
Samo dalmatinci mogu hodati tako štedljivo, ekonomično.
Gledam za njima ..stvarno i ja mogu razmišljati o pizdarijama..
Gube se iz vidokruga na vrhu ulice.
Iza mene Hermiona nešto viče. Moji gledaju Harry Pottera ... Deathly hallows.
Leže na trosjedu i dvosjedu, nogu i ruku razbacanih po naslonima, podu.. ton je preglasan, nema prijevoda...
Susjed nosi škovace ... "Jel vruće" .... "A je, evo nigdi vitra"... "Vruće je danas"... škljocne vratima kad ulazi..automatsko svjetlo na stubištu ide mi na živce, čekam strpljivo da se ugasi...
Šime opet radi krugove, ove godine nema Luce... pitam se gdje je, ostaju li majke šišmiši s potomcima, dok muževi love..šta love..pitam se... bube, valjda...nije važno..
"Imam 30 kuna" kaže plavuša u rozom "Možemo popit piće, nemoj mislit da te ne bih počastila"...
"Ma daaaj, šta ti je, nisam..." govori crnka u blještavoj majici i blještavim patikama.. ostatak se gubi niz cestu...
Negdje je klima škljocnula i počela zujati.
U susjedstvu zalaje pas, za njim zalaje drugi nešto bliže, za njim kujica preko puta... a onda moj avaavavavavaav.
Udahnem da viknem.. ko će mi.. pa izdahnem... ... prestane lajati sam.
Susjeda na vrhu ceste ima jako svjetlo na terasi, pitam se jesu svi komarci odletjeli ko nje.
Vidim joj samo djelić glave, sagnuta... možda čita.
Premjestim noge niže na ogradu, od ovog me položaja zabolila trtica.
"Slušaj, ulazim ja hladno, izlazim vruće, znaš, uđem izađem, slušaj, u pičku materinu kažem" ... pola se gubi, valjda čuje ova kojoj priča, čine mi se dva ženska glasa.
Ne mogu odrediti koji kat.. svjetla gore na sva tri... ne trudim se, zvuči mi dosadno...
Dolje kraj vrtića odzvanja ženski smijeh, mlađi.. klinci se okupljaju na klupama kraj vrtića.. zapitam se koja je ura, i već sljedeći tren zaboravim na to...
Na sredinu ceste došeta narančasta mačka.. već sam je viđala... sjedne, gleda u mene...gledam i ja u nju..
Dosadna je... ništa ne radi, samo sjedi...
Pogledam nebo, zvijezde...tu i tamo neko svjetlo od aviona... bilo bi fora da naleti nlo...
"Mac" neki nepamtljivi lik bezvoljno dobaci narančastoj mački, ona pobjegne... on produži, vukući noge u šlapama..nizbrdo...
Podignem kosu rukom..otpuhnem... Voldemort zvuči prijeteće.. evri men, vumen i čajld vil daaaj... prozirno.
Motor skreće na veliku uzbrdicu kraj crkve... stenje sitno ...pa potegne jako...
Oko zgrade se čuju dovikivanja... muški glasovi... udaljeni...
Spava mi se...
ulazim...djeca razbacana po dnevnom boravku... muž tipka na laptopu, ima velike slušalice na ušima... izgleda glupavo.. Božo Sušec...
Sve je širom otvoreno... legnem u sobu na krevet.. u Hogwartsu bitka još traje..preglasno.. . ležim potrbuške... zaronim uho u perje u jastuku... nisam nikom rekla laku noć...
... trebala bih napisati post o ovome... možda sutra...
tonem....
Dok sam pisala.. pobjedila je Španjolska 4:0... navijala sam za Italiju..
Na prvom programu Splitski festival... moje pjesme uopće nije bilo na finalnoj večeri...
Planirala sam otići na sladoled... hitan poziv..nesreća kod Mljeta... ode on...
Šta mi preostaje...zaronit ću u san.... laku noć...
