|
|
Dobar dan.
Ukoliko se suočite sa pičićem koji je sramežljiv, ne gubite nadu.
Sjetite se da većina pičića započinje svoj život u leglu, zaštićen od vanjskih utjecaja.
Kroz cijeli taj period dobiva instrukcije kako treba i mora biti sakriven.
Do vremena kad dobije prvu dlaku već je odavno odustao od zraka i svjetla.
Rijetko se kad suočava sa samim sobom u ogledalu i jedini način da se spozna je povremeno pipkanje prstima.
Dakle, to početno pipkanje prstima, ukoliko ne izostane, dobar je put ka socijalizaciji pičića u budućnosti.
Pičić te dobi mora istraživati svoju okolinu i u tome najviše koristi osjetilo interneta u kojima može istražiti svijet oko sebe da bi se u njemu osjećao sigurno i opušteno.
On vizualno mora upoznavati pripadnike svoje vrste, da bi mogao shvatiti promjene koje se događaju.
Ukoliko ništa od toga nije postignuto na vrijeme, budući vlasnik će se suočiti sa pičićem koji je uvijek obrastao u dlaku, nikada ne izlazi iz pamučnih gaća i svaki pokušaj da ga pogledate završit će potezanjem lancuna do brade, uz preplašeno daaaaj, nemoooj.
To može biti vrlo frustrirajuće za vlasnika.
Pogotovo ako je sklon oralnim duelima tipa, ja tebi ti meni ili u narodu poznatog kao Poza 69.
Vlasniku se preporuča da bude strpljiv jer ukoliko primjenjujemo silu, cukanje, povlačenje i slične radnje, pičić će vrišteći pobjeći.
Najbolja metoda dresure pičića s tim problemom je postupno izlaganje svjetlosti.
Naravno, dogodit će se da se noge sklapaju, da se koljena stiskaju, pa ćete se osjećati kao da imate posla sa jastogom.
Ne zaboravite pri tome da je meso jastoga najsočnije ispod kliješta.
Upadice tipa daj šta će ti biti ili nije od sapuna ili nagledao sam ih se ja, neće ni malo pripomoći situaciji!
Najidealniji pristup sramežljivom pičiću je stalno ponavljanje kako ni jedan pičić nije ružan, kako vi niste gadljivi, i kako ste sigurni da je najljepši pičić na svijetu.
Pri tome uposlite prste, mazite ga, sve dok jednoga dana ne osjetite kako koljena popuštaju, a pičić sramežljivo izlazi na svjetlo!
