|
|
Mnogo je pitanja o tome kad ljeto počinje i kad završava.
Sukladno tome, mnogo je i odgovora, jer u kalendarsko ljeto više ne vjeruje ni sam Julije Kalendarski.
Pa onda, kad počinje i kad završava to ljeto?
Sijerković bi to sigurno opisao nekom poslovicom tipa : "Kad krijesnica guzom bljesne, ljeto te po glavi pljesne."
A završetak ljeta bi ne sumnjam zvučao otprilike ovako: " Stiže vjetar guzu hladi, ode ljeto kaput vadi."
Priznam taj me čovjek sa svojim poslovicama uvijek ostavi bez texta.
Svaki put blenem u TV pokušavajući se sjetiti da li sam ikad igdje čula tu poslovicu 
Sljedeći poznavatelji "početka i kraja" mogli bi biti školarci.
Njima ljeto svakako započinje zadnjim školskim danom, i naravno završava povratkom u klupe.
I to bi mi se činilo dobrim mjerilom, da nije onih nesretnika koji u međuvremenu bubaju za popravni, za maturu i za fakultete. Ili ispunjavaju ambicije svoje ili svojih roditelja pa idu na kojekakve škole : jezika, nogometa, violine i bla bla.
Roditelji im ne mogu biti mjerilo za početak i kraj. Njihovo se ljeto zna, koliko šef da!
Možda su pravi vjesnici ljeta političari i novinari, ipak?
Čim zabiju prvi mikrofon u facu kakvom turistu što u koloni ulazi u lijepu našu, moš slobodno kontat da je ljeto počelo.
Počnu grozničava izvješća, prebrojavanja glava na ulasku i izlasku, kojekakva izvješća sa potezanja konopa, obaranja pršuta, ludih noći i vrelih dana.
U tom svemu političari šibaju po festivalima, ministar se naslikava u svakom kutku i zakutku, a slavne osobe odjednom postaju i oni za koje se ne moš nikako sitit di si ih, kvragu, zadnji put vidija?!
Kako ljeto počne s brojanjem glava na ulazu, logično bi bilo da završava i brojanjem na izlazu.
Ali tu zabušavaju. Negdje krajem 8. mjeseca novinari izgube zanimanje za svo to "okoš-bokoš" sranje pa demonstrativno šutnu mikrofone i vrate se u svoje matične kuće. A nas ostave u nedoumici, ako je 5 milijuna turista ušlo, a izašlo ih 3, di se kvragu smucaju ona 2 milijuna i zašto ne izlaze da ljeto može i službeno završiti. Jedno je sigurno, ljeto ne možeš mjeriti po TV-u.
Jer to po programu i takozvanoj ljetnoj šemi nećete skopčat ni kad počinje ni kad završava.
Što bi reka Sijerković "Bilo ljeto, bila zima, ničeg nema, repriza ima!"
Dakle sve ove gore navedene možemo komotno odbaciti kao one koji bi mogli znati kad Ljeto počinje i završava.
Ja bih mogla recimo ustvrditi da ljeto počinje kad Šime šimiš napravi prvi krug oko naše ulične sijalice.
On vam je točan kao da je Šime Šišmiš Švicarac.
Čim zagrije taman onako za uznojit se, eto ti njega!
Svako večer kruži oko svjetiljke, tu i tamo se izgubi kad ide nešto klopnut, ali sve u svemu vrlo je uredan vijesnik.
Isto tako je vrlo uredan otkazatelj ljeta.
Čim te prestane plašit naglim obrušavanjem i iznenadnim bljeskovima, zbog kojih sam više puta pomislila da je NLO, i nestane na duže od dva dana, moš slobodno računat da je ljeto gotovo.
I bilo bi tako i dalje, da se Šime nije oženija.
Otkad je našao šišmišicu Lucu, nije više tako redovit.
Ima bit da ga je Luce stisla, jer uglavnom napravi samo dva tri đira s njom i pravac kući.
Par puta sam ga vidila kasno noću kako sam điraje oko stupa, u širokim lukovima, prisjećajući se slobode...
Al ne možeš se više oslonit na njega .. nije ni Šime što je nekad bija 
Pa onda tko? Tko bi mogao biti Čuvar Vrata Ljeta?
Znam!
Neće vam se svidjeti.
Možda ćete misliti da ne zaslužuju tako veleštovanu titulu.
Ali svaki čovjek na ovom svijetu ima svoju svrhu i smisao.
Nema svatko djecu da se ravna po njima, ne radi svatko, ne gledaju svi TV, a sasvim sigurno malo tko zna Šimu šišmiša.
Zato i postoje jedni Čuvari Vrata Ljeta koje svi vidite i koje ne možete izbjeći.
Kvartovski pijanci!
Kud ćeš boljeg pokazatelja da se zidić ugrijao dovoljno da na njega možeš sjesti i cuclati bocu, kada ljeto dođe.
I kud ćeš boljeg pokazatelja da se više ne može zabauljati po podu i izvaliti na asfalt raskopčana šlica, kada ljeto ode.
U međuvremenu dok je ljeto trajalo, prepirali su se i raspravljali na parkiralištima i u portunima, podsjećajući vas da je ljeto u jeku, da su vam prozori otvoreni jer nemate love za struju koju proguta klima.
Znam znam, ne zvuče baš kao ljetne noći, čovjek bi očekivao da čuje prošaptane miamore, žtem, ajlovju, volimte,
dok otvorenih prozora u donjem vešu zijevate kao riba na suhom.
Ali razmislite, prošaptane riječi ljubavi nitko ne bi čuo.
Dočim žuborenje pijanaca koji pišaju po grmovima, zidićima i vašim autima, presjecano frfljavim svađama u kojima najčešće do izražaja dolaze riječi "kojikurac", "ukurac" i "pičkamaterina" možete sasvim jasno čuti i povezati sa ljetom.
Uza sve to, nisu opterećeni globalnim trendovima, vode računa o mikroklimi, jednom rječju djeluju - lokalno!
Onoga dana kad ih više ne čujete pod svojim prozorima, znat ćete da je ljetu kraj i da su Čuvari Vrata Ljeta zatvorili vratnice.
Ovaj blog posvećujem njima. Živili nam!
