|
|
Gledam se ovih dana na listi objavljenih blogova i čini mi se da sve sporije tonem prema dnu 
Do sad bih blog objavila recimo ujutro, polovicom dana došla do sredine, a navečer već ravno do dna! 
čisto životno asocijativno.
Ali ovih dana se sve nešto vrtim po sredini , iako sam zadnji post objavila u ponedjeljak, jedva sam jutros "ispala" ?!
Do sad to baš nije bio slučaj jer bi me drugi blogeri brzo progurali do dna kao lako probavljivu namirnicu 
No u zadnje vrijeme nešto sporije "klizim" pa mi se čini da smo i na blogu došli do "sezone kiselih krastavaca."
Kiselo baš i nije zdravo pa već par dana sporo "prolazim" od "ulaza" do "izlaza" .. nikako me "istisnuti" 
Mnogi su već ostavili pozdrave i blog prijatelji ih ispratili na godišnje odmore 
Zamišljam ih, doma ili na moru, kako spuštaju glave u ležeći položaj uz opuštajuće eeeeeeh 
i odmaraju mozak od posla, škole i interneta.
Blogeri su pali na tjeme!
Skupljaju materijal za neke buduće blogove, događaje i doživljaje, slike i dojmove...
Želim im dobar odmor i zanimljiv povratak 
Do tad sporo klizim prema dnu
Zapitate li se ponekad do kuda ide ljudska gorčina. Koga izjeda i nudi li utjehu.
U ovogodišnjem BB-u posljednja emisija je počela kao sprovod. Završila se gorčinom.
Do kud i koliko dugo gorčina seže. Koliko jaka mora biti da neke ljude i iza groba prati.
Na ovo mi je pažnju skrenuo frend, hvala mu ... zaintrigiralo me i šokiralo.... i zamislilo....
Liječi li gorčina ikada, ikoga ?
Izvadak iz OSMRTNICE/ SJEĆANJA sa stranice SD
- Požuri ! poviče R'hul - nemamo vremena, trebamo se vratiti do jutra!
- Evo me, samo da uzmem šifru od glavnih vrata -užurbano je pregledavao stvari K'tik.
- Ekipa čeka, moramo se vratiti prije jutarnjeg predavanja! - zastenja R'hul
- Dolazim!! Koliko nas ide? - upita K'tik dok su se prikradali parkiranim shuttleovima.
- Nas dva, Sl'krim i onaj mali iz trećeg KvFz, on je stručnjak za navigaciju i umire od želje da pođe s nama - nabroja ih na pandže R'hul.
- Jesi siguran da se neće usrat od straha kad krenemo? - nasmija se K'tik?
- Neće, mali je ok - namigne svojim gušterskim okom R'hul.
- Ako ti tako kažeš, onda dobro. Stvarno ne bih htio da nas ulove, roditelji će nas kazniti do kraja naše misije u Sunčevom sustavu - zabrinuto će K'tik.
- Hej, sad ili nikad! Ne budemo li se potpisali bit ćemo najgora generacija koja je ikad bila u Promatranju - zabrinuto će R'hul - Svi prije nas, su se potpisali!
- Starcima će krljušti pozeleniti pa pomodriti kad vide još jedan Grafit! Tražit će tko je kriv. Znaš da se ne smijemo uplitati u druge civilizacije - naceri se K'tik.
- Hej! - nasmije se R'hul - nakon Promatranja njihove civilizacije, šta su očekivali od nas!? Profesor Zw'op kaže da promatrač uvijek utječe na okolinu, ali i okolina na promatrača.
- Znaš da je osnovana nova skupina znanstvenika koja proučava zašto su tinejdžeri sa Zemlje imali toliki utjecaj na tinejdžere sa K611Zw-a ? - reče K'tik, penjući se u shuttle gdje su već čekali Sl'krim i Vl'kvrk.
Shuttle je već polako klizio izvan matičnog broda, šifre su savršeno funkcionirale.
Ovaj Vl'kvrk je genije, pomisli R'hul.
- Večeras ćemo napisati Grafit - reče im - ako Zemljani mogu starcima krasti aute, slušati Rock i crtati Grafite, možemo i mi! Jebeš poslušnost i jebeš pravila!!!
"Strojarstvo i tehnologija"
"Međuzvjezdana diplomacija"
"Građevinski fakultet"
"Kvantna fizika rull's"
" Srednja kozmetička"
"Hajduk Živi Vječno -Torcida-K611ZwStar"
"Wr'ktak je bio ovdje"
"Y'ruk ševi M'twyk"
Jedne od polica s knjigama koje obavezno izbjegavam su New age police samopomoći.
Uvijek me iznenadi kad ugledam "Riješenje za sve".
Šta god te u životu muči ili ti zapinje, "oni" su već istražili, ispsihologizirali, zabilježili i ponudili rješenje na prodaju.
10 koraka do : ljubavi, dobrog sexa, uspjeha na poslu, stručnjaka za ulaganja, izlaska iz emotivne krize itd itd....
Priručnik za glupane svake fele, internetske neznalice, sobno bilje, biznismene u startu, brakove u krizi, mlade roditelje.
Sve instant kao što i treba biti, jer eto nema se vremena.
Kupite sreću na policama!
Igrom slučaja imam jednu samopomoćnicu kod sebe na polici..ne znam od kud mi ?! Samo je jedno sigurno, ja ju nisam kupila..kojim putem je završila kod mene, stvarno je misterij?!
Ali pazi naslova : " Osam koraka do ljubavi" 
..ne čak ni 10, nego osam... to je vjerojatno za nestrpljive 
Nekakav Stephen Royal Jackson je autor.
Pa kaže : "Osam koraka do ljubavi" može pomoći:
- U žaru sukoba preobraziti ljutnju i bijes ponovno u ljubav
- Postići unutarnji mir i vanjsku harmoniju kod kuće i na poslu
- Upregnuti stres,koji doživite prilikom osobnog gubitka, za obnavljanje vašega života
- Upotrijebiti stres za zacjeljivanje skrivenih rana prošlosti i onesposobiti ih u ometanju današnje sreće
I onda ja to sad malo listam da vidim što sam propustila.
Kakve sam sreće odmah naletim na "čudesa" - Pjevanje mantri koje liječe : Om Sohum Shrim Maha Lakshmi Namaha ( tom mantrom izražavamo zadovoljstvo svojim životom ) ?!
Pa prevodim u glavi : On Suhim Maha, LakšeMi Namah ... .. nije ga umočija nigdje 
Pomoglooooo !!!! Umirem od smijeha
Opet joj je čitao knjigu o vikinzima. Voljela je njegov glas, voljela je priče o hrabrim ratnicima, voljela je legende. To ju je opuštalo prije spavanja...
On je volio čitati njoj, njenom djetinjem licu, iako je već bila žena. Veselilo ga je njeno propitkivanje, njena neiskvarenost u svijetu iskvarenosti.. Brinuo se za nju. Što će biti s njom kada njega jednom ne bude. Iako je radila pola radnog vremena u dućanu i živjela u kući koji su im ostavili prerano preminuli roditelji, ipak je bila janje u svijetu vukova. S blagom mentalnom retardacijom, nije bila nesposobna brinuti se za sebe, ali je bila ranjivija od drugih. Imala je prijatelje, socijalnu službu koja ju je obilazila, ali ipak... Ako se njemu što dogodi, želio je biti siguran da je zbrinuta.
Zato je štedio, svaki svoj radni dan, nekiputa bi uzimao i dodatni posao, samo da njoj osigura uvjete za život.
I svoj život je osigurao u njenu korist.
Volio je svoju sestru, ona je bila jedino što je imao na ovome svijetu. Volio je njenu jednostavnost, neiskvarenost, djetinje veselje.
Uporno je čuvao svaki novčić i sve što je zaradio, nekim ulaganjima uvećao, sada je čekalo u sefu u banci. Namjeravao joj je to predati ujutro kad se probudi. Znala je vrijednost novca i nije se bojao da će u tome pogriješiti, samo joj je morao objasniti kako da postupa s njim i ona bi potpuno slijedila njegove upute. Zaspala je slušajući priču, on ju je pokrio, poljubio u čelo i izašao u noć.
U banci je brzo obavio posao prije zatvaranja. Podigao je cijelu ušteđevinu iz sefa, na tuđe ime, zbog poreza. Stavio je novac u torbu i krenuo kući. Sutra ima posla rano ujutro i trebao bi se naspavati. U praznoj i mračnoj uličici nešto prije kuće, učinilo mu se da čuje korake. Okrenuo se i ugledao prijatelja. Radili su skupa na mnogim poslovima i vremenom se zbližili dovoljno da mu ispriča priču o svojim roditeljima i sestri. Svojoj brizi za nju i svojoj ljubavi prema njoj.
Ponekad bi došao po njega pa bi išli skupa na gradilište na kojemu bi taj dan radili. Nasmješio mu se.
Nije ni vidio kad mu se injekcija zarila ispod srca. Pao je odmah, nesvjestan, udišući posljednji dah.
Ubojica je uzeo torbu s novcem, okrenuo se da vidi da li je uličica prazna i brzo odmaknuo u noć.
Policija je pronašla njegovo tijelo ujutro. Muškarac, star između 40 i 50, nema vidljivih znakova napada. Građevinar po struci. Nije opljačkan. Novčanik, dokumenti i neke sitnice još su bile kod njega, izgleda da se srušio od srčanog udara.
Obavijestili su njegovu sestru. Policija je gledala kako joj vijest polako ulazi u shvaćanje, bol koja joj je preplavila lice, tugu koja ju je obuzela. Prijateljica je došla kod nje da joj pruži pomoć i slučaj je bio skoro zaključen.
Ubojica je sve to gledao zaklonjen iza susjedne prazne kuće. Htio je biti siguran da se provukao. A htio je vidjeti i da li u kući ima još skrivenog novca. Osim toga, zaostala ili ne, prijateljeva sestra je bila prekrasna, ljepotica..........
Pokucao je na vrata i ona mu je otvorila. Zašto i ne bi, viđala ga je s bratom i smatrala prijateljem, iako joj je uvijek izazivao nelagodu. Bratu nije ništa rekla, tako je naporno radio i ona nije htjela da ostane bez prijatelja zbog nje.
Ušao je unutra još uvijek s torbom u ruci. Nije se odvajao od nje ova dva dana,ne kad je u njoj tako mnogo novaca. Donijela mu je hladno pivo iz frižidera, dok je on sjedio na kauču s torbom pokraj sebe. Prepoznala ju je. Poklonila ju je bratu za rođendan. -Donio si mi njegove stvari s posla ?
Zaustio je da odgovori kad je na vrata ušla njena socijalna radnica. - Gle- rekla je - donio mi je bratove stvari - uzela je torbu i zagrlila je sa suzama u očima.
Socijalna radnica se nasmješila i zahvalila mu.- Imamo mnogo posla, treba sve pripremiti, danas u 17 je spaljivanje u krematoriju.
Bijes je u njemu kuhao, dok je gledao kako sestra sprema torbu u ormar, ali morao je otići, službenica ga je poprijeko gledala.
Pratio ih je kad su izašle iz stana. Sestra je u ruci nosila onu istu torbu koju je on tako nesretno donio sa sobom.
Slijedio ih je autom do krematorija. Nju su ostavili samu, da se po posljednji put pozdravi s bratom. Svi su izašli, samo se on sakrio u tamnom kutu. Vidio je kad je otvorila torbu i posegnula unutra. Izvadila je knjigu o vikinzima?!
Shvatio je! Ona je često kupovala iste stvari bratu i sebi. To nije ta torba. Laknulo mu je. Dok je ona šapćući plakala i stavljala neke predmete u lijes, on je odlučio ostati do kraja. Da bude siguran da je gotovo i da su svi dokazi nestali. Na kraju je poljubila brata i rekla - Zbogom moj vikinže
Krematorij je bio prazan, samo se ubojica sakrio i gledao kako se uključila pokretna traka koja je lijes s posmrtnim ostacima lagano dovezla do peći za spaljivanje.
Suzio je oči razmišljajući o novcu koji ga čeka i prijateljevoj sestri koja je bila dodatni zgoditak.
Lijes je ušla u peć, a on se nace
-VIJEST-
12.01. - Jučer u 17.00 sati došlo je do incidenta u gradskom krematoriju.
Nenadana eksplozija je potpuno raznijela spalionicu.
Sreća u nesreći je da nikoga nije bilo u blizini i nitko nije stradao.
Iz neslužbenih policijskih izvora doznajemo da je nesreću nenamjerno izazvala sestra preminuloga.
Blago mentalno zaostala osoba, htjela je odati posljednju počast svome bratu na vikinški način.
U lijes sa preminulim je, po riječima glasnogovornika, stavila knjigu o vikinškim običajima koju joj je brat često čitao.
U lijes je isto tako stavila predmete koji su obilježili njegov život.
Kako je navedeni brat bio građevinski radnik i stručnjak za explozive, sestra je u lijes stavila nekoliko štapina dinamita.
Šteta je na sreću samo materijalna i osuguranje ju pokriva u potpunosti.
- VIJEST-
14.01. - Dok su raščišćavali ruševine, nastale nakon explozije u krematoriju, vatrogasci su naišli na pougljenjen leš ispod blokova betona. Nepoznato je kako i zašto se osoba tu nalazila u trenutku explozije.
Djelatnici krematorija su zbunjeni jer nije bilo prijave u knjizi posjetitelja.
Nitko nije prijavio nestanak, a zbog stanja u kojem se leš nalazi, identifikacija je nemoguća.
Svi koji o ovome nešto znaju neka se jave u najbližu policijsku postaju.
Policija ovu smrt vodi kao nesreću.
Zapitate li se vi ikad tko su svi "slavni" ljudi iz naših narodnih uzrečica i poslovica ?
Življahu u vrijeme kad ne bijaše neta, svih tih lipih čuda, ni globalne selendre. Njihove dogodovštine ostadoše zabilježene samo u narodnoj predaji prijetnjom, psovkom, ili poticajem.
Tko je to prvi reka, 'ko je izjavio, 'ko je raširio, kako je preskakalo sa sela na selo pa iz sela u grad ?
Kako to da i dan danas pored svih tehnika mučenja kojima nam mogu zaprijetiti, oni koji nam prijete kažu:
-"Vidićeš ti kako Musa jarca dere!"
Ko je Musa ? Kako i zašto je dera tog nesritnjeg jarca? Jel naživo? Je li se jarac der'o k'o da ga deru!
Ko je to čuo? Jel' Musa bio poznat kao stručnjak za deranje jaraca? Ako sam zaslužila kaznu, hoće me natjerat da gledam video na kojem neki luđak Musa dere jarce pred kamerama ? ...Di su bili Zeleni, PETA, Greenpeace !!!!
Tko je uostalom taj Musa poznat po tako krvoločnoj radnji ?!
Sljedeća slavna osoba na popisu je Joko !
A 'ko je sad Joko, pitate vi mene? Ne znam ni ja, ajmo otkrit skupa :
-"Ma 'oćeš Boga Jokinoga!"
Joko je očito bija neki veliki i poseban čovik kad su mu ljudi virovali da je on vidio Boga.
Znaju ljudi da je s Bogom teško i da se nikad nikom nije ukaza, još od Starog zavjeta..... osim Joki.
To ukazanje Crkva nikad nije priznala, a ni ne mora. Ostalo je zabilježeno usmenom predajom, a osobito kad ti žele reći da nešto ne'š nikad dobit, uradit ili vidit! Za nešto takvo sposoban je samo Joke! .... respect!
Muškarci su, što je očito kroz povijest, bili vridan svit.
A šta će onda drugo žena bit, dok Musa svojski dere jarca, a Joke laganini divani s Bogom, nego primjer linčine koja ništa ne radi.
-"Sjedi Luce, ne sjedi sunce!"
To će ka reć, da se neka Luce drznula ujutro popit kavu, prije nego je donila vode iz bunara, pomuzla krave i pušćala ovce na ledinu, umijesila kruv i nježno probudila supruga.
Ima bit da joj je muž iz kreveta onako coktavo dobacija: "Sidi ti Luce, ne sidi sunce, ot'ra dan dok ti popiješ kavu.
A bogareti ni Ružu nisi pomuzla meni za vareniku ujutro. Kud te oženi, đava mi sriću odnija."
Lako bi moglo bit da je ta Luce preteča svake današnje emancipirane žene?!
Tribalo je imat hrabrosti pa ponovit tu radnju više puta, e da bi ostala upamćena i prosvitlila nas ostale.... Respekat koleg'ce Luce!
Evo još par izreka slavnih, a potpuno bezimenih osoba koje nikad nisu naplatile svoja autorska prava.
- U tom grmu leži zec! ... Tako jednostavno, a ipak tako znakovito. Cila filozofija mozganja, teorije, potrage i otkrića u jednoj kratkoj rečenici. Možemo samo zamisliti što je tvorac čuvene rečenice radio tom prigodom. Newtona je jabuka zveknula po glavi pa se dosjetio gravitacije. Arhimed je uzviknuo Heureka kad je uša u kadu i istisnuo onoliko tekućine kolika je njegova zapremnina (mora da mu je žena bila presretna istisnutim). Ali što je radio naš tvorac?
Osim što je bio gladan...
- Jabuka ne pada daleko od stabla! .... Je li uopće potrebno reći da je taj genije ostao neupamćen i neobrađen u udžbenicima fizike ?! Dok Newton još nije bio ni pradidu na pameti, neki je biser roda našega skužio da jabuka Pada!!! Možda je sjedio ispod kakve jabuke, žvaka travku i razmišlja koju bi curu iz sela oženija.
Tad mu je jabuka pala na glavu i prosvitlila ga dvostruko. Prvi dio ga uopće nije zanimao, tim nek se bavi neko drugi, ima on i pametnijeg posla..
E ali onaj dio di je jabuka pala tik uz stablo, rasvitlija mu je sve. Oženiće Katu, jer joj je mater i sad zgodna , puno dice rodila, a još je nije uvatila emancipicipacija ka onu Lucu iz susjednog sela!
Eto svitu moj, razmislite drugi put kad izvalite nešto pametno pod pseudonimom, nickom ili samo imenom.
Možda će negdje u budućnosti neki nano-ljudi koristiti izreku "Što je na Blogu to mogu!"
Iskreno, dugo sam izbjegavala napisati išta o ovoj temi. Ne zato što se ne želim "sukobiti" sa suprotnim mišljenjem, Bog zna da se tu i tamo volim raspravljati na netu, nego naprosto zato što ne želim ni druge ni sebe zamarati ili tražiti odobravanje ili raspravu. Ljudi se mogu i ne slagati u nekim mišljenjima, to ih ne čini ni boljim ni lošijim ljudima, niti s manje ili više smisla za humor, kulturu i slično.
Činjenica da pišem 2 posta u istom danu je znak da ću puknuti ne progovorim li. Ne zamjerite, komu je ova tema na vrh glave, ima donji post koji je relax
Ne znam kako će proći Pride u glavnome gradu i iskreno ne zanima me. Pišem ovo iz perspektive Splita. Barem onoga dijela Splita koji nije podržavao Pride, ali nije ni izašao vikati, gađati pa čak niti prošetati iz znatiželje.
To je onaj dio Splita koji je tako olako prozvan zatucanim, seljačkim, neobrazovanim,nekulturnim, zaostalim, bezubim, došljacima, vlajima, zatucanim vjernicima i kakoli sve još ne...
Jer budimo iskreni, ako nisi za Pride, sve si ovo gore navedeno, bez obzira što nisi ni na koga vikao.
Ne podržavaš sva traženja gej zajednice i kao takav si na nižem stupnju evolucijske ljestvice po modernom liberalizmu.
Dobro... eto, sve sam gore navedeno
Ali dopustite da imam pravo na svoje mišljenje i pravo da ga iznesem iako vjerojatno neće nikad biti na naslovnici Bloga.hr, jer nije liberalno onoliko koliko bi trebalo biti, onoliko koliko to "propisi nalažu."
Moje mišljenje nalazi neku vrstu opravdanja za sve one koji su po tiskovinama, tv programima, pa i blogovima prozivani kao: zločinci, kriminalci, mrzitelji, homofobi...
Naravno da ne bih voljela da se ovo shvati kao poticaj ali niti kao isprika. Ovo je čisto shvaćanje situacije, umjesto gledanja kroz šarene naočale "kakav bi svijet trebao biti."
Jasno je svima da se Pride mogao napraviti bilo gdje drugo i prošao bi puno bolje. Zašto je napravljen baš u Splitu, kad su i ptice na grani danima i tjednima prije znale što će se dogoditi?
Pa upravo zato je napravljen. Ne kao Integracija nego kao Provokacija.
Samo loša vijest je vijest koja puni stupce, samo nasilje prodaje, samo neredi, demonstracije i ratovi zauzimaju naslovnice. Pride u Rimu je, kako čujem, prošao bez problema, da nije bilo Lady Gage, ne bi ga niti spomenuli. Kvragu, čak mislim da nije bilo Splita, ni Lady Gaga ne bi dovukla Rim Pride u središnje dnevnike. ( duguje nam )
Mediji su se kod nas natjecali tko će pronači što "grozomorniji" naziv za prosvjednike, bez iznimke, one koji su gađali ali i one koji su vikali ili samo stajali. I strpali ih sve u isti koš. Igrom slučaja sam pratila upravo na dnevnik.hr live stream i primjetila da ni neki od sudionika Pridea nisu ostali bez texta. Uzvraćali su na psovke psovkama, na svaku j.benu mater, j.bali su i ovi njima. Nitko nije prikazao tu stranu medalje. Ali, dobro, idemo dalje.
Zašto se nitko nije zapitao što ta silna mladost, a bogme i ljudi u naponu snage rade u subotu ujutro na Rivi?
Kako to da ne rade, kako to da nisu umorni nakon radnog tjedna, kako to da momci nisu negdje na putu za vikend, ne love turistkinje ili se spremaju na partijanje negdje uz obalu?
Kako to da je Riva puna radno sposobnog stanovništva koje nema "drugog posla" ... ili naprosto nema posla...ili naprosto nema perspektivu ili naprosto nema novaca da se makne igdje drugo iz svoga grada, dok prođe parada.
Da li se itko zapitao, od novinara i inih gostiju Pridea, kako i zašto se dva tjedna prije, jedne iste takve subote, dok je u Splitu igrala reprezentacija, potukla ista ta mladost međusobno. Ili Torcida protiv BBB ili kad je u Zagrebu obrnuto!
Zašto se nisu sjatili novinari, zašto naslovi nisu vrištali o homofobiji, zašto u vijestima nije bilo povika " zločinci, kriminalci, mrzitelji, sramota, fašizam.....
Zašto je postalo prihvatljivo da se " poubijamo međusobno" ? Zašto oporba nije tražila smjenu ministra, bilo je više ozlijeđenih? Zašto nizozemska veleposlanica nije digla svoj glas i zatražila monitoring. Zašto naši političari nisu ni okom trepnuli na našu mladost koja se međusobno razbija?
Zašto sad jesu???
Jer smo potrošni ? Jer nikoga nije briga? Jer nema lobija za mladost? Jer su gay people neki faktor u svijetu, a naša mladost nije.
Mislite da sve to ne osjećaju, iako ne znaju artikulirati svi oni koji su vikali na rivi?
Mislite da Pride nije ona poslovična "kap koja preliva čašu"?
Razmislite bolje.
Od kad je Hrvatska postala država, nakon domovinskog rata i jedinstva, ovaj narod osjeća jedino Lomljenje kičme.
Lome nas svi, tko se god sjeti. Europska unija, međunarodna zajednica, Hag, isti oni nizozemci koji su Srebrenicu predali Mladiću na pladnju, kojekakvi Brammertzi, Del Pontuše, birokrati, veleposlanici, veleposlanikovi krojači, krojačevi šegrti, susjedi, naši vlastiti izabrani političari, oporba, novine, televizija, pa čak i Crkva šaljući nas u EU kao (o zar opet) predziđe kršćanstva.........
Možda se u dalmaciji najjače osjeti nezaposlenost, isfrustriranost, besperspektivnost, marginaliziranost.
Možda je zato Split puka ?!
Eto baš na gay Prideu. Nekako je najlakše bilo usmjeriti svoj bijes prema predstavnicima " moderne liberalizacije" koja nam Lomi Kičmu, vječito nezadovoljna Hrvatima kao zločestom djecom koju povremeno u prolazu može "klepnuti" svaki veleposlanik i prozvati nas na odgovornost. Stoljetne demokracije koje i danas vode ratove i registriraju pedofilske stranke, kad im je dosadno svrate i malo pljunu po Hrvatskoj i Hrvatima !
Mislite da narod to ne osjeti ako i ne zna pravilno usmjeriti i artikulirati svoj nakupljeni bijes i gorčinu.
Slomilo se jebiga na Prideu, ali samo zato što nam i oni žele Lomiti Kičmu. Ne integrirati se postepeno, vodeći računa o situaciji u kojoj je država, problemima koji muče ljude na ovim prostorima, nego nasilno i agresivno đonom na Kičmu. Ili me prihvati ili lomim !
I onda se svi zgražaju nad Splitom gradom-slučajem, ne želeći stati ni sekundu i razmisliti da li je sada vrijeme da se ide s Provokacijom ili da se pozabave istinskom Integracijom.
Pride je izabrao Lomljenje Kičme, protivnici su izabrali Razbijanje Glava i nasilne povike.
A šta smo mi koji smo ostali kod kuće izabrali ?
ZA SVE POSTOJI VRIJEME :
Vrijeme za rađanje i vrijeme za umiranje,
Vrijeme za sađenje i vrijeme za čupanje posađenog,
Vrijeme za ranjavanje i vrijeme za liječenje,
Vrijeme za rušenje i vrijeme za građenje,
Vrijeme za plakanje i vrijeme za smijanje,
Vrijeme za žalost i vrijeme za radost,
Vrijeme za bacanje kamenja i vrijeme za skupljanje kamenja,
Vrijeme za grljenje i vrijeme za suzdržavanje od grljenja,
Vrijeme za paranje i vrijeme za šivanje,
Vrijeme za šutnju i vrijeme za pričanje,
Vrijeme za ljubav i vrijeme za mržnju,
Vrijeme za rat i vrijeme za mir.
...... vrijeme za Integraciju i vrijeme za Provokaciju......
Zaboravite sve što znate o opasnim terenima.
Došlo je novo doba. Vrijeme kad više niste sigurni ni u vlastitom domu.
Sibir, Aljaska, gay pride na ulicama Splita, bikovi na ulicama Pamplone, sve je to ništa u usporedbi s vremenom koje je nastupilo!
Vrijeme je da bića koja su do sad boravila po pola dana na obuci i učenju vještina, ostave u potpunosti betonske Šklogore, stampeda u kojima su se kretali, i da se nastane sljedeća 3 mjeseca u vaše mukotrpno uređivane Domlogore.
Jednom rečenicom, naši potomci počinju potpuno boraviti u našoj sredini. Bog neka nam je na pomoći!
Pripremite se na ispade ljutnje, šutnje, bjesa, clendranja, moljakanja, ulizivanja i tretmana poznatog u širim krugovima kao tretman - Briga me. Oni među vama koji su prisiljeni dijeliti svoje vrijeme, hranu i živce sa pubertetlijama, neka se još pripreme i na dodatnu torturu.
Što god vi zabranili, ukinuli ili osporili, bit ćete izloženi neprekidnim i iritirajućim pokličima - Zašto!
Ne sumnjam da ste i do sad uvježbavali obrambenu taktiku gledanja u TV, buljenja u zid, kuhanja bez riječi, s univerzalnom facom - Ne čujem, ne vidim, ne pričam, dok je vaše čulo sluha izloženo neprekidnim napadima Traženja. Prebacite na višu razinu gluhoće. Jedino ćete tako sačuvati razum.
Ako ste do sad i uspjevali, pored posla, očistiti, oprati i popeglati, a uza sve to ostati normalni, to je bilo zato što ste imali svoje Vrijeme. Vrijeme za TV, vrijeme za knjigu, vrijeme za sex, vrijeme za kompjutor, vrijeme za dugo tuširanje.
Uglavnom su bića bila ili u Šklogorima ili su spavali i napola hibernirali od umora.
E pa sad toga više nema. Nema više jedenja čokoladice u 22 h, a koju ste uspjeli sakriti negdje u kužini. Ni sakrivanje sladoleda u zamrzivaču u vrećice od bižija (mali žderači mrze biži) nema više svrhu. Nećete uopće biti u šansi da pojedete išta slatko....Kad smo već kod slatkog, zaboravite i na sex!
Njihove oči sve prate. Oni sve vide! Oni su budni od jutra do sutra. I kad mislite da spavaju
THEY ARE ALIVE !!!
P.S.
Ne predajite se !
Pokušajte se javiti bar noću, kad na trenutak odlože igrice ili fejsbuk.
Javite se na blogove, tuđe ili svoje !
Sakrijte se i tipnite bar slovo, da se zna da smo živi, da nam je ostalo bar malo dostojanstva.
Ne klonite duhom ! Niste sami !
Preživjet ćemo...... nadam se.
Vrijeme je za ponovni izlazak u džunglu na asfaltu ! Ovaj put se krećem nešto dalje od logora.
Sukladno tome i oprema za kretanje mora sadržavati više stvari za opstanak. Moram uzeti u obzir daljinu odredišta i vrste koje ću sretati. Ako želim preživjeti moram biti spremna na sve.
Prve stvari prvo. Jedem.
Moram biti spremna na napore. Sagorjet ću veliku količinu kalorija.
Klima je umjerena, ali samo u mom logoru na uzvisini. Kako se budem spuštala prema asfaltiranoj džungli, tako će rasti za nekoliko stupnjeva celzijevih. To može činiti razliku između života i smrti !
Opremam se za ekspediciju.
U skladu s tim biram opremu. Pamućne gaćice. Dobro upijaju znoj, prozračne su i ne nakupljaju mirise koji bi mogli privući poglede. Trenje je svedeno na minimum. Takav je i štitnik za grudi u istoj boji. Upija znoj i drži stvari čvrsto na svom mjestu. Odličan izbor. Može poslužiti kao diverzija u slučaju da ste u sukobu s muškom vrstom.
Podloga je postavljena. Slijedi vidljivi dio opreme.
Hlače. Naravno! Iako je suknja preporučljiva u situacijama velike vlage i vrućine jer ima dobru klimatizaciju, ja ovaj put biram hlače.
Točnije rebatinke. Otporan materijal. Pogodan za sve uvjete. Drži čvrsto guzicu u slučaju da treba potrčati. Ima maskirne odlike. U njima se stapam s okolinom. Kameleonski štih.
Gornji dio majica, naravno. Iako su košulje u uvjetima velike vlage praktične zbog dugmadi i bar jednog džepa, ovaj put biram majicu. Boja umjerena. Izbjegavajte crveno, privlači neželjene poglede ženki. Iz nekog razloga u takvim džunglama crvenu boju prati riječ qurva. Ako želite preživjeti i obaviti zadatak, izbjegavajte crveno !
Rukavi neka budu kratki ili još bolje na špaline. Ne ostavlja izdajničke krugove i nikakva svinja neće protrčati ispod pauzuha bar nekoliko sati. Ako se krećete rijekom BUS ta je činjenica od presudnog značaja.
Preporuča se i dekolte. Bez obzira na veličinu, u stanju je zarobiti poglede kao kobra, dok vi procjenjujete situaciju. Korisno!
Isplanirajte rutu unaprijed !!! Želite stići brzo i djelovati učinkovito. Za laika svaki asfalt izgleda isto, ali vi znate da nije tako. Od toga ovisi preživljavanje!
Tu dolazimo do Cipela.
Bitan dio svake ekspedicije. Ovisi o konstituciji. Visoka žena ima prednost ravnih cipela. Garantirana udobnost i brzina. Manja žena pak mora imati mogućnost pregleda situacije. Kad si u džungli preglednost je od bitnog značaja. Bitnija od udobnosti. Dakle, u tom slučaju, birajte štiklu. Prednost je i u hodu. On može odvući pozornost na vaše dupe dok vi obavljate nužne stvari ! Imajte to na umu.
Dupe je, pored prsnog koša, bitan dio vašeg naoružanja!!!
Slijede ratničke boje.
Ako ste krenuli po danu, savjetuje se manje boja da ne reflektirate. Da se ne topi. Zbog pojačanih aktivnosti možete ličiti na pande. To ne želimo.
Sad kad sam obučena, slijedi dodatna oprema.
Borša obavezna. Što veća to bolja, ali pazite da je aerodinamična i da vas ne sprječava u kretanju. Imajte na umu da će poslužiti kao spremnik za rezervne boje. Puno boja. Unutra mora stati i kartica, nešto gotovine, rezervni uložak (za one koje su krenule onaj dan u mjesecu), miris za tjelo, ispodpauzušni osvježivač, žvake, tik tak, mobitel.
Mobitel je bitan zbog kalkulatora na njemu, Zabranite da vas zovu dok se krećete. Ovisno od zvuka, sigurno ćete privući bar neke ubojite poglede. Preporuča se izbrisati zvuk cajki. To najlošije djeluje u urbanom dijelu džungle!
Spremna ! Kren'la ! ................
Uuuuu jebate... zaboravila malu bocu s vodom.
Vrat'la se !
Nikako, ali baš nikako nemojte ostati bez vode!!! Dehidracija je razlika između života i smrti na terenu kojim se krećete !
Svakako nemojte zaboraviti Reklamne Letke. Zaokružite sve što je na AKCIJI. Po to ste i krenuli !
Fokusirajte se i sretan lov !!!
Nepridržavanje savjeta može završiti tragično ! Žrtva shopinga br. 48075
Budim se s bolovima u leđima. Temperatura je ugodna, ali mene zabrinjava starost madraca. Ležaj mi je improviziran. Pod je tvrd i nalazi se neobično nisko. Krevet će za 45 dana. Krajnji rok dostave.
Pronalazim čime ću se umiti. Voda je blizu, tekuća. Mislim da moram oprati i zube dok još mogu. Tko zna kad ću opet biti u prilici.
U potrazi sam za energijom. Dan je dug. Treba izdržati napore. U kutiji su mi ostala samo 3 duvana. Uz malo sreće doteće za kavu.
Upaliti vatru u ovim uvjetima nije nimalo lako. Kresnem po plinu. Uhvatilo se iz prve ! Voda uskoro ključa i ja kuvam kavu.
Srčem i fumam dok razmišljam o danu koji je ispred mene. Treba jesti. Vrijeme je da se zaputim u potragu za hranom. Samo se nadam da ću nešto i pronaći.
Maskiram se bojom. Pronalazim par cipela. Asfalt je pun rupa i ako uganem nogu, možda neću preživjeti. Moram rasporediti težinu. Odlučno stežem kaiš na sandali. To je razlika između života i smrti !
Uspijem li prijeći stepenice, cestu i još jedne stepenice, možda ću pronaći nešto za jelo. Ako sam išta naučila, to je da ne vjerujem izgledu prirode. Izgleda asfaltirano i divno, kao mjesto koje bi izabrali za godišnji odmor. Izgled vara!
Sunce se probilo kroz oblake. Ne mogu više odlagati. Krećem.
Uspješno sam prošla najopasniji dio puta. Vidim hranu !
Treba biti oprezan. Vrijeme je hranjenja i drugi se spuštaju u potrazi za istom.
Gledam gdje bi bilo najbolje postaviti zamku. Ručno je izrađujem. Liči na košaricu. Odlazim na najpogodnije mjesto. Malo je u sjeni i temperatura je manja nego na drugim mjestima. Trebala bi očuvati svježinu lovine.
Uhvatilo se !!!
Izgleda kao piletina. Ne treba vjerovati samo očima. Njušim. Daje na strvinu.
Mjesto nije dovoljno sjenovito i hladno i meso se brzo kvari. Škrto mjesto, štedljivi klimatski uvjeti. Ali gladna sam i to je sve što imam. Nabavit ću začine da ubijem miris.
Oko mene se nalazi velik izbor. Cijela šuma začina.
Skrećem i ulazim. Ne obazirem se na glasanje bića koja se kreću u istom okruženju. Fokusirana sam na potragu za začinskim biljem. Ponestaje mi energije i ako uskoro ne nabavim sve što mi treba možda neću preživjeti dan.
Ugledam pome. Dobar izbor vitamina, odličan dodatak obroku ! Zgrabim ih sporim stvorovima ispred nosa. Mislim da je riječ o vrsti Penzi, nisam sigurna. Žilavi mali gadovi. Grabim i nestajem dok gunđaju i reže.
Samo najjači opstaju!
Moram zamesti tragove. Iako se sporo kreću, poznati su po otpornosti i upornosti. Možda će me uhvatiti na spavanju.
Imam to na pameti dok prolazim između redova . Vrludam. Gladna sam i jako teško se krećem u visokim petama. Trebala sam ih odsjeći mačetom. Uskoro ću ostati bez energije. Brzo se krećem prema izlazu. Zaustavljam se samo da provjerim jesam sve nabavila i da bogovi šume prime moj dar zahvalnosti.Provlačim karticu. Treba misliti na sutra.
Preostaje mi još povratak na mjesto gdje sam podigla logor.
Opet opasan put. Počinje kiša.
Uvjeti za preživljavanje su se naglo pogoršali. Ako se okliznem i slomim vrat ostat ću izložena divljim bićima koja nastanjuju okoliš. Možda me dostignu i bjesni Penziji. To mi daje snage. Stišćem zube i nastavljam unatoč lošim izgledima.
Pažljivo biram put. Mokra sam, ali u logoru me čeka suha odjeća. Bar imam nešto za pojesti danas.
Ako uskoro ne poduzmem veću akciju,završit ću ovako!
In The Next Episode: Obučena da ubije!
Sve se nešto mislim da obradim neke "ženske" teme i danima se razmišljam koju bih, a ima ih fala Bogu po novinama i portalima svake vrste i fele.
'Oš psihički, 'oš fizički !
Koliko vas voli?
Jeste tigrica ili kokoš?
Je li vaš muškarac Alfa ?
Brijati ili ne?
Manje je više ili više je manje?
Da li njegova ljubavnica može biti vaša prijateljica?
Glasati se u krevetu ili ne?
Je li veličina važna?
ITD ITD ....
Toliko je tema da ni sama ne znam koju bih "ubola", a sve se svode na isto.
Mijenjanje samoga sebe da bi ugađale nekome drugome, da bi dugo ševile, i dobro nam bilo na............ ovoga, živile i dobro nam bilo na zemlji... ajd neka ....
I mislim se grozničavo, Bože, koju ću, koju ću 
...koje je žensko pitanje - Pitanje Svih Pitanja ???
I onda pored svih tih filozofa, nadriznanstvenika i reklamnih daveža, naiđem slučajno na rješenje na jednom blogu, uzgred spomenuto 
Heureka !!!
Pitanje koje muči sve žene ovoga svijeta je ? tri točke, pauza, napetost :
- ŠTA ĆU, JEBOTE, DANAS KUHAT?!?
To je pitanje koje udate žene i one koje to nisu, a nemaju mamicu da nosa tećice, muči svaki bogovetni dan. ( a kol'ko vidim po blogovima, ni neki muški nisu pošteđeni )
Bez iznimke, bilo ljeto bilo zima.. bio on Alfa, Hi, Fi ili stereo.
Bile mi tigrice, lavice, slonice, kokoše........... glasale se ili ne.... s celulitom ili bez njega..nema majci da omane.
Sjedila ti ujutro raščupana za kavom kao kućanica, ili ušminkana i već na poslu, ili si studentica ili umirovljenica.
Šta god da si, u jednom trenu osjetiš da ti se misli, koje su do tad uspješno izbjegavale dotaći se teme, neizostavno pomire sa sudbinom i uhvate u koštac sa temeljnim pitanjem :
ŠTA ĆU DANAS KUVAAAAAAAAAAAT ! 
Pazi ! Iza leđa ti je !!!
Koje šapeeee, koji rep ! vauuuuuuuu ... trči bejbe trči !
Šta je ovo?! Ko je stavija ovoga !? Vrati travu !!!
Neki dan sam naišla na istu temu na dva mjesta. Jednom na portalu u članku o najbizarnijim realityjima i drugi put na Novoj TV u emisiji Red Carpet. Tema je bila reality show Toddlers & Tiaras.
Već sam i kod čitanja ostala osupnuta, ali kako slike govore više od riječi, prilog me ostavio u šoku i bez texta (do sad)
Riječ je o natjecanju za izbor ljepote kod djevojčica od 1. do 6. godine ! ?
Znam što je tiara, pa sam posegnula za rječnikom da vidim i što je toddler, pa evo:
TODDLER
dijete koje je tek prohodalo, jednogodišnjak, malo dijete, onaj koji se gega, starija beba, tek prohodalo dijete.
Taj ste prilog trebali vidjeti... mala djeca odraslih lica, našminkana mrtvačkom šminkom (što će reć najmanje kilo), s perikama na glavi, u štiklama, haljinicama koje moraju biti sexy ? ! ? ... počupanih obrva, depiliranih nogu ? ! jedno dijete čak i botoxirano (što je jedini slučaj da je majci oduzeto dijete nakon toga showa)..
A trebalo bi tim bolesno ambicioznim, neiživljenim roditeljima koje, uzgred rečeno, ne bi iz "kupusa istjera" , zabraniti to što rade, poslati socijalne službe ili što već.
Djevojčice se prešetavaju pred žirijem sastavljenim od odraslih muškaraca, izgladnjivane zbog linije?! sa savjetima, kako ono reče jedna "majka" :- Prošetaj se sexy, kad staneš ispred žirija, duboko ih pogledaj u oči i nasmješi im se.
Mala tijela sa licima odraslih žena... kako je komentirala neka psihijatrica ......creepy!
Show je čista pozivnica za pedofile.... uistinu jezivo!
A sad dolazim do onoga što me dodatno naljutilo u toj emisiji.
Novinarka je uredno odradila prilog, nemam primjedbi, sve do samoga kraja.
A onda je pokazala zašto je kod nas novinarstvo često na meti kritika.
Uz prilog je dodala i ozbiljan komentar skupa sa kratkim video isječkom, a glasio je ovako (citiram) : " U jednoj epizodi ovoga kontroverznog realityja, pojavio se i poznati glumac Tom Hanks, čija kćerkica Sophie se natječe na brojnim izborima ljepote."
WTF !!! rekoh, Tom Hanks, ne mogu vjerovati, pa bar je on pametan čovjek, odličan glumac, karakterna osoba, a ni novaca mu ne fali...
Prosurfam malo po netu čisto da vidim je li Tom poludio, a da ja nisam čula za to.....
Draga Fani Stipković, pogledati samo uvod videa i ne obratiti pažnju na sadržaj, niti malo prosurfati da se informiraš, NIJE novinarstvo!
Zahtjevam ispriku u ime Tom Hanksa !!!!! I Forresta Gumpa !
Jer da si se potrudila vidjela bi da je riječ o PARODIJI na pageant, tj. izbor ljepote za djecu!
U tom videu pojavljuje se i režiser Ron Howard i oba ISMIJAVAJU i roditelje i emisiju.
U kratkom videu su rekli isto što i ja, i još puno puno više i na mnogo bolji način.
Vrijedno gledanja
Dajem riječ Tom Hanksu :
A ako se pitate kakve to veze ima s nama ? Ne moraju neiživljene ambicije biti vezane samo za izbore ljepote. Mnogi roditelji svoje ambicije iskaljuju preko djece u nadi da će napraviti nove Modriće, Kranjčare, Vlašiće i Kosteliće.... i nije samo sport... tu je vježbanje gitare, klavira, violine... tu su perfektne ocjene u školi..... ima tih roditelja i kod nas... na našu sreću još nema ovakvih emisija tipa toddlers & tiaras.........zasad.........
