Opet joj je čitao knjigu o vikinzima. Voljela je njegov glas, voljela je priče o hrabrim ratnicima, voljela je legende. To ju je opuštalo prije spavanja...
On je volio čitati njoj, njenom djetinjem licu, iako je već bila žena. Veselilo ga je njeno propitkivanje, njena neiskvarenost u svijetu iskvarenosti.. Brinuo se za nju. Što će biti s njom kada njega jednom ne bude. Iako je radila pola radnog vremena u dućanu i živjela u kući koji su im ostavili prerano preminuli roditelji, ipak je bila janje u svijetu vukova. S blagom mentalnom retardacijom, nije bila nesposobna brinuti se za sebe, ali je bila ranjivija od drugih. Imala je prijatelje, socijalnu službu koja ju je obilazila, ali ipak... Ako se njemu što dogodi, želio je biti siguran da je zbrinuta.
Zato je štedio, svaki svoj radni dan, nekiputa bi uzimao i dodatni posao, samo da njoj osigura uvjete za život.
I svoj život je osigurao u njenu korist.
Volio je svoju sestru, ona je bila jedino što je imao na ovome svijetu. Volio je njenu jednostavnost, neiskvarenost, djetinje veselje.
Uporno je čuvao svaki novčić i sve što je zaradio, nekim ulaganjima uvećao, sada je čekalo u sefu u banci. Namjeravao joj je to predati ujutro kad se probudi. Znala je vrijednost novca i nije se bojao da će u tome pogriješiti, samo joj je morao objasniti kako da postupa s njim i ona bi potpuno slijedila njegove upute. Zaspala je slušajući priču, on ju je pokrio, poljubio u čelo i izašao u noć.
U banci je brzo obavio posao prije zatvaranja. Podigao je cijelu ušteđevinu iz sefa, na tuđe ime, zbog poreza. Stavio je novac u torbu i krenuo kući. Sutra ima posla rano ujutro i trebao bi se naspavati. U praznoj i mračnoj uličici nešto prije kuće, učinilo mu se da čuje korake. Okrenuo se i ugledao prijatelja. Radili su skupa na mnogim poslovima i vremenom se zbližili dovoljno da mu ispriča priču o svojim roditeljima i sestri. Svojoj brizi za nju i svojoj ljubavi prema njoj.
Ponekad bi došao po njega pa bi išli skupa na gradilište na kojemu bi taj dan radili. Nasmješio mu se.
Nije ni vidio kad mu se injekcija zarila ispod srca. Pao je odmah, nesvjestan, udišući posljednji dah.
Ubojica je uzeo torbu s novcem, okrenuo se da vidi da li je uličica prazna i brzo odmaknuo u noć.
Policija je pronašla njegovo tijelo ujutro. Muškarac, star između 40 i 50, nema vidljivih znakova napada. Građevinar po struci. Nije opljačkan. Novčanik, dokumenti i neke sitnice još su bile kod njega, izgleda da se srušio od srčanog udara.
Obavijestili su njegovu sestru. Policija je gledala kako joj vijest polako ulazi u shvaćanje, bol koja joj je preplavila lice, tugu koja ju je obuzela. Prijateljica je došla kod nje da joj pruži pomoć i slučaj je bio skoro zaključen.
Ubojica je sve to gledao zaklonjen iza susjedne prazne kuće. Htio je biti siguran da se provukao. A htio je vidjeti i da li u kući ima još skrivenog novca. Osim toga, zaostala ili ne, prijateljeva sestra je bila prekrasna, ljepotica..........
Pokucao je na vrata i ona mu je otvorila. Zašto i ne bi, viđala ga je s bratom i smatrala prijateljem, iako joj je uvijek izazivao nelagodu. Bratu nije ništa rekla, tako je naporno radio i ona nije htjela da ostane bez prijatelja zbog nje.
Ušao je unutra još uvijek s torbom u ruci. Nije se odvajao od nje ova dva dana,ne kad je u njoj tako mnogo novaca. Donijela mu je hladno pivo iz frižidera, dok je on sjedio na kauču s torbom pokraj sebe. Prepoznala ju je. Poklonila ju je bratu za rođendan. -Donio si mi njegove stvari s posla ?
Zaustio je da odgovori kad je na vrata ušla njena socijalna radnica. - Gle- rekla je - donio mi je bratove stvari - uzela je torbu i zagrlila je sa suzama u očima.
Socijalna radnica se nasmješila i zahvalila mu.- Imamo mnogo posla, treba sve pripremiti, danas u 17 je spaljivanje u krematoriju.
Bijes je u njemu kuhao, dok je gledao kako sestra sprema torbu u ormar, ali morao je otići, službenica ga je poprijeko gledala.
Pratio ih je kad su izašle iz stana. Sestra je u ruci nosila onu istu torbu koju je on tako nesretno donio sa sobom.
Slijedio ih je autom do krematorija. Nju su ostavili samu, da se po posljednji put pozdravi s bratom. Svi su izašli, samo se on sakrio u tamnom kutu. Vidio je kad je otvorila torbu i posegnula unutra. Izvadila je knjigu o vikinzima?!
Shvatio je! Ona je često kupovala iste stvari bratu i sebi. To nije ta torba. Laknulo mu je. Dok je ona šapćući plakala i stavljala neke predmete u lijes, on je odlučio ostati do kraja. Da bude siguran da je gotovo i da su svi dokazi nestali. Na kraju je poljubila brata i rekla - Zbogom moj vikinže
Krematorij je bio prazan, samo se ubojica sakrio i gledao kako se uključila pokretna traka koja je lijes s posmrtnim ostacima lagano dovezla do peći za spaljivanje.
Suzio je oči razmišljajući o novcu koji ga čeka i prijateljevoj sestri koja je bila dodatni zgoditak.
Lijes je ušla u peć, a on se nace
-VIJEST-
12.01. - Jučer u 17.00 sati došlo je do incidenta u gradskom krematoriju.
Nenadana eksplozija je potpuno raznijela spalionicu.
Sreća u nesreći je da nikoga nije bilo u blizini i nitko nije stradao.
Iz neslužbenih policijskih izvora doznajemo da je nesreću nenamjerno izazvala sestra preminuloga.
Blago mentalno zaostala osoba, htjela je odati posljednju počast svome bratu na vikinški način.
U lijes sa preminulim je, po riječima glasnogovornika, stavila knjigu o vikinškim običajima koju joj je brat često čitao.
U lijes je isto tako stavila predmete koji su obilježili njegov život.
Kako je navedeni brat bio građevinski radnik i stručnjak za explozive, sestra je u lijes stavila nekoliko štapina dinamita.
Šteta je na sreću samo materijalna i osuguranje ju pokriva u potpunosti.
- VIJEST-
14.01. - Dok su raščišćavali ruševine, nastale nakon explozije u krematoriju, vatrogasci su naišli na pougljenjen leš ispod blokova betona. Nepoznato je kako i zašto se osoba tu nalazila u trenutku explozije.
Djelatnici krematorija su zbunjeni jer nije bilo prijave u knjizi posjetitelja.
Nitko nije prijavio nestanak, a zbog stanja u kojem se leš nalazi, identifikacija je nemoguća.
Svi koji o ovome nešto znaju neka se jave u najbližu policijsku postaju.
Policija ovu smrt vodi kao nesreću.
Post je objavljen 20.06.2011. u 02:30 sati.