Lijepo mi je, topolo i mračno. Jedem što i moja majka. Ali ne, što je to?! Ogromenska ruka me vuče van. Žarka, bijela svjetlost me je obasjala. Jaki udarac kao udarac loptice reketom. Boli me, vrištim kao sirena ratne uzbune. Gledam veličanstveno biće, prekrasno je.
Doma sam. Ležim u svojoj velikoj, bijeloj zipki. Ljulja se lijevo-desno, lijevo-desno kao tata nakon ispijanja crvene tekućine.
Ulazim u oronulu zgradu. Unutra je puno ljudi. Volim ih kao svoju braću.
Eno je. Njezine duboke oći poput noćnog neba me gledaju. Njezina kosa poput jesenskog lišća prekriva rumeno lice. Toplo mi je u prsima, jače nego za ljetnog dana.
Smeđa, trošna kuća. U njoj smo ona i ja. Ona ima trbuh poput bačve vina u mom podrumu. Boli ju, viče. Gnjeći mi ruku. Pojavilo se, lijepše nego svaki izlazak sunca koji sam vidio.
Moje sunce odlazi. Voli nas ali u svoju šumu života mora otići.
Ostali smo opet sami. Oh Bože ne, što sam ti učinio?! Uzeo si mi nju. Svoga najljepšeg anđela si vratio opet u raj.
Prazan sam kao i moja kuća. Ležim na krevetu. Curi mi znoj s čela kao slap. Boli me. Prisjećam se svih ljudi koje sam volio, kao pastir svoje ovce. Kako mi je brzo prošao život, kao dan i noć. Zadnji izdisaj. Nema me više.
To sam napisao u zadaćnicu iz hrvatskog..sve su bile neke šugave teme..to treba biti pisano kao u baroknom stilu, zato ima takve glupe usporedbe..zipka znači koljevka. nda..nadam se da vam se sviđa...
Danas smo pisali matku..hm neznam kako je to prošlo..nije loše ali je loše... hm pa to bi bilo to od mene.. imam dosta toga za pisati što trenutno radim..ali sutra ću =) pozdraf
|