petak, 14.04.2006.
Bigining...
Evo za početak veliki pozdrav i jedna pjesmica.
Aj bok pa se jos vidimo kad se malo ufuram u ovo...
Oblaci su teški, južni,
Zamračili čitav svod,
A u vrtu odjek tužni
Pratio nam spori hod.
Noć bez zvijezda ponad krova
Poprimila tuge lik,
Isto ko i ljubav ova,
Stvorena za bol i krik.
Na rastanku našem tada,
Kad ostavih noćni vrt,
Ja poželjeh, prepun jada,
Svakom od nas skoru smrt.
-Dundo koji je ovo napiso je bio psihopat, sadist,
okrutan i razočaran životom. Kad je napiso ovu lijepu pjesmicu,
guess what- Ubio se!!! Bleee...
Eto, aj bok!
- 16:26 -