Toše Proeski - Fan club Varaždin

U Dječijoj ulici u Skoplju trenutno se gradi memorijalna fontana posvećena tragično preminulom pjevaču Toši Proeskom, a kada fontana bude otvorena na jesen, očekuje se da će brzo postati kultno mjesto na kojem će se skupljati mladi kao i Tošini fanovi ne samo iz Makedonije, već i iz svih zemalja bivše Jugoslavije.



Da podsjetimo, krajem 2008. je objavljeno da će se na ovoj lokaciji izgraditi park posvećen Proeskom, kao i da projekt koji je uradio mladi arhitekt Filip Bogatinov podsjeća na Newyorški Central park.

Projekt je predviđao da ulica u skopskom naselju Novo lisiče izgleda kao Central park, sa dva kružna trga na ulazu i dva na izlazu iz ulice. Također, trebalo je da centralni trg ulice obiluje simboličkim sadržajem i sjećanjem na Tošu. Tu je trebalo postaviti četiri visoka stuba, koja predstavljaju članove benda, a u sredini fontana koja simbolično predstavlja pokojnog pjevača. U planu je bila i izgradnja vještačkog jezera, amfiteatra, staze za vožnju bicikala i rolera, kao i terena za tenis, košarku i odbojku...

Međutim, od te ideje se za sada odustalo, i bit će postavljena kružna fontana sa likom Toše Proeskog koja ima prečnik od sedam metara, dubina bazena će biti 1,2 metra, dok će centralni kvadratni dio biti visok 1,45 metara. Radovi na izgradnji su počeli krajem ožujka, a postavljanju kamena temeljca su prisustvovali makedonska ministrica kulture, predsjednik općtine Aerodrom koja financira radove, brojni građani kao i članovi makedonskog parlamenta.
- Drago mi je što je općtina Aerodrom inicirala ovaj prekrasan projekt koji će sačuvati uspomenu na našeg Tošu - izjavio je Slaven Risteski, zet pokojnog pjevača.



Inače, okolina fontane će biti ukrašena žardinjerima sa cvijećem, bit će postavljene klupe, a cijei prostor će osvjetljavati neonske svjetiljke.

Ovo je samo jedna od građevina posvećenih Proeskom, a krajem siječnja prošle godine, u njegovom rodnom gradu Kruševu je počela izgradnja memorijalnog centra u kojoj će se nalaziti i muzej posvećen Toši. Memoriijalni centar, površine 1.200 metara kvadratnih, bit će izgrađen u obliku križa, a u ovom projektu učestvuje i makedonska vlada, koja je obezbijedila sredstva za izgradnju centra u iznosu od 2,5 milijuna eura, a pričalo se da će u neposrednoj blizini biti podignuta i crkva. Prošle godine poznati književnik Boris Staparac (autor spomenika Rokiju Balboi u Žitištu) je završio spomenik posvećen Toši Proeskom, međutim, još nije poznato gdje će statua visoka 2,5 metara biti postavljena.

Izrađena je samo pokrovna konstrukcija na kući, koja je staklena i specifična, no u planu je da se započne sa unutrašnjim radovima.

Ministrica kulture Elizabeta Kamčevska Milevska izjavila je da se intezivno radi na Tošinom memorijalnom centru i da se očekuje do kraja godine da bude završena.

- Krov je ostakljen i zaista je specifičan, kao što je planirano za projekt izrađen je u inozemstvu. Cijeli krov je stigao i do kraja mjeseca će biti gotov. Radovi će se poslije nastaviti unutra, u interijeru, uredit će se i parter i nadam se do kraja godine da će mo promovirati memorijalni centar Toše Proeskog, izjavljuje ministrica kulture Kančevska Milevska.

Ljudi kao on se rađaju jako rijetko i on je doprinijeo jačanju jedne od najvažnijih općih kategorija - solidarnosti.




Da li se pop ikona Toše Proeskog nakon tragičnog odlaska pretvorio u fenomen? Ako se sudi po rijekama ljudi koji se svakodnevno upućuju prema njegovom vječnom prebivalištu na Gumenju, gdje se bukvalno ide kao na svetilište, ali i osjećanja javnosti ukoliko se njihov idol ne spomene u očekivanom kontekstu, tada je odgovor nesumnjivo potvrdan.

Kada se dogodi fenomen kakav je bio Toše Proeski, teško se može primjeniti bilo koja metoda u uspostavljanju distance od kolektivne boli koja dopire iskonski do zajednice, smatra Iskra Gešoska, teoretičarka umjetnosti i medija. Zašto? "Riječ je o pop fenomenu, koji izlazi iz granica ideologije koja proizvodi uopćeni sistem. U jednoj tranzicijskoj uopćenosti kakvo je naše, koje više uzima nego što daje, Toše je bio velika pokretačka energija. Zato što je bio sve što nije bio sistem. Bio je sve što smo poželjeli biti. Bio je objekt želje, kao što ga u psihoanalizi francuskog psihoanalista Jacquesa Lacana naziva ono 'malo A', onaj san koji nikada ne možete realizirirati u ovakvoj stvarnosti, koja gura i izbezumljuje sa nečasnim igranim dinamikama.



Toše je volio neke druge igre... neke igre bez granica, koje smo osjećali samo kao blagodatnu energiju, a da budemo iskreni, nismo ih razumjeli radi naših korumpiranih umova, toliko različitih od njegovog. U trenutku kada smo Tošu doživjeli kao komunikacijski realiziran kanal preko kojega svi možemo da zaboravimo naše mane, naše slabosti, tada je on isčezao", kaže Gešovska.

Psihologinja dr. Elena Ačkovska sa Filozofskog fakulteta ima svoje viđenje fenomena kolektivne tuge koja se desila nakon fatalnog 16. listopada/oktobra. Podsjećajući da ovaj fenomen ima svoju povijest - sveopća tuga za Elvisom Presleyem, za princezom Dianom ili za predsjednikom Titom, naglašava da nema sumnje da je ta tuga iskrena i da odražava bol svakog pojedinca, a kao interesantno izdvaja sociološki fenomen transformiranja osobnog osjećaja na javnom događaju.


"Emocija individualnog izraza uokviruje se u jedan kulturni kript koji diktira način odnosa. Grupa se združuje u tugi, ljudi osjećaju da pripadaju nekoj zajednici, prisvajajući očekivani emocionalni odgovor. Reakcije na tragične događaje diktirani su iz istog kruga. Preko akta žaljenja, pojedinac ima osjećaj da podijeli sa drugima nešto isključivo. Tu nastaje ključna transformacija, pokazuje se druga strana medalje - umjesto lika za kojim se tuguje, važna postaje slika grupe ljudi koji tuguje. Ono što započinje kao iskrena tuga za tragično poginulog i za njegovu obitelj, pretvara se u samopohvalu za solidarnost, demonstriranu od nacije koja pokazuje tugu. Ohrabrenje i kolektivno izazivanje emocija pokazuje i destruktivnu stranu emocionalizma. Zar nije tužno da ljudi mogu doživjeti solidarnost samo preko zajedničke tuge".

Dr. Petar Atanasov, sociolog sa Instituta za politička i sociološko-pravna istraživanja, ima bolji stav. Kolektivna svijest nacije, smatra, gradi se na pobjedi i porazu. "Očigledno je da nacija želi da se poveže, posebno ako se govori o nečemu čistom, nevinom. Nesporno je da kao nacija imamo svoj identitet, ali on se i dalje gradi. Nije slučajno rečeno da je nacija svakodnevni plebiscit, svakodnevni referendum sa kojim se potvrđujemo. Toše je bio dio našeg nacionalnog identiteta. Svi su bili svjesni da je on nešto veliko, ali koliko veliko - nismo znali, nažalost, sve do njegove tragične pogibije", objašnjava Atanasov.

Sa sličnim pogledom su i razmišljanja Gešoske, koja ističe da je Proeski bio osoba sa progresivnim potencijalom, sa slojevitim vrijednostima, profesionalnim i ljudskim. Ličnost koja je referentna točka objedinjavanja i dogovora. Govori se o fenomenu, koji se rađa jako rijetko i koji je nesumljivo doprinio jačanju jedne od najvažnijih općih kategorija i prednosti - solidarnosti.

Ta, pak, solidarnost ili ljubav prema drugima je bila načelna kariznatičnoj osobnosti Toše, u kojoj je centralno mjesto bila vjera u Boga. "Crkva izlazi iz definicije koja govori sama za sebe i dolazi prema alegoriji i metafori, pa upotrebljavajući ovakav poetski jezik sebe opisuje kao tijelo Kristovo, bogočovjekov organizam", kaže heraklejski vladika g. Kliment. "U njoj se svaki prilog stalno obnavlja božanska krv Spasitelja. Tamo niko nikome ne proturiječi i svako svakome vjeruje, sve je savjesno i preko blagog duha sve je ispunjeno sa Božjim blagoslovom?".

Episkop napominje da je i sam imao mogućnost da osobno sazna da je ovu pravoslavnu doktrinu Toše ispovijedao kao svoju osobnu vjeru. "U kaotičnoj, obezvrijeđenoj svakodnevnici, on ne samo što se nije skrivao da posvjedoči, nego je iskreno baz kalkulacije, preko svoje pjesme, osigurao je susret mnogih mladih ljudi, sa svojom vjerom u samog Boga. Na način na koji je aktualizirao ovo, za mnoge dalek, nepoznat i odbačen nacinom života on je postao neponovljiv primjer onoga što znači realiziran kršćanski etnos". G. Kliment nema dileme o tome da je zbog ovoga Toše nenametljivo, ali moćno postao misioar kršćanske vrijednosti i dodaje: "To je glavna slika što smo ga mi kao Majka Crkva mnogo lako prepoznali kao naše duhovno dijete. Još od trenutka njegovog rađanja (krštenja), on je bio i zauvijek ostao kost naših kostiju, sjeme našeg duhovnog sjemena. Sjeme koje se po evanđeljskoj riječi mora položiti u zemlju da donese stoputa veći plod kojemu ćemo se svi radovati".




Završili bismo sa fenomenološkom analizom Toše sa Iskrom Gešoska, koja kaže: "Proeski je dostigao horizonte sna, fantazije, a to je jako važno, budući da je fantazija ono unutrašnje mjesto koje je van dohvata političkoj manipulativnoj ideološkoj kolonizaciji duha i svijesti. On je sa svojm djelom - i kao čovjek i kao umjetnik pridonio pojedinosti za sebe i za kontekst da misli na različit način od onoga koji promovira dominantnu opću struju. I zbog toga, bol zbog pogibije onoga koji je činio uniju, a ne presjek unije koji je nezamjenjiv. To je bol koja sačinjava mit!"

Ovo je samo nekoliko razmišljanja o svemu onome što je izazvala prerana smrt balkanske legende. Fenomen Toše Proeski prvo će biti predmet dubljih analiza sa različitih aspekata i naučnog i duhovnog karaktera.

Honorari za pjesme Toše Proeskog izvedene u Hrvatskoj stoje na kontu hrvatske Udruge za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP), no iako suma svake godine raste, novac se ne isplačuje njegovim nasljednicima

Makedonska glazbena legenda Toše Proeski jedan je od najizvođenijih glazbenika na Balkanu posljednjih godina, no i pored toga, na njegov račun nikada nije legao niti dinar od prava što ima kao izvođač. Popularnost Proeskog nije se umanjila niti nakon njegove tragične smrti, no nasljednici njegovih srodnih prava i danas ne dobivaju pristojbe. Razlog tomu je što u Makedoniji još uvijek ne funkcionira ovaj segment autorskih prava, odnosno u zemlji postoji, no ne funkcionira udruženje izvođača. To je zasebna organizacija, koja nije povezana sa Udruženjem za zaštitu autorskih glazbenih prava (ZAMP).

Pri našem istraživanju otkrili smo da honorari za izvedene pjesme Proeskog u Hrvatskoj stoje na računu hrvatskog Udruženja za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP). Suma se svake godine povećava, no novac se ne isplaćuje njegovim nasljednicima budući oni nisu članovi ovog udruženja. Mario Kapetanić iz HUZIP-a govori i kako pored nastojanja udruge, Proeski nikad nije postao njihovim članom.

- Honorari za korištenje njegovih izvedbi, čuvaju se u našem udruženju i mi čekamo da ih potraže njegovi nasljednici. Nismo dobili informaciju vodi li se ostavinski postupak i tko su njegovi nasljednici. Nakon završetka postupka, pod pretpostavkom da je u njega uključeno i intelektualno vlasništvo, nasljednici će moći dobiti novac sa direktnim učlanjenjem (kao pridružni članovi) u HUZIP ili kada će ovakvo udruženje početi funkcionirati u Makedoniji - objašnjava. Kapetanić nas ne može obavijestiti o tome kolika je suma na kontu Proeskog.

- Prema našem Pravilniku, podaci za ostvarene pristojbe izvođača ne smiju se iznositi u javnost - govori Kapetanić.

ULOMAK IZ ČLANKA ''AUTORSKA I SRODNA PRAVA U MAKEDONIJI 3''

Još jedno priznanje u nizu dokaz je da veličina kakav je Toše bio definitivno odlazi u legende, ovaj put za pjesmu Još uvijek sanjam da smo zajedno.



Ovih dana održavala se najveća ljetna međunarodna glazbena manifestacija Jugoistočne Europe, Sunčane skale u Herceg Novom u Crnoj Gori. Prva večer ove manifestacije bila je u znaku pokojnog makedonskog pjevača Toše. Njegova pjesma Još uvijek sanjam da smo zajedno, autora Miroslava Rusa, dobila je Prinčevu nagradu za hit godine.

Ostali nagrađeni Prinčevom nagradom u nekoliko kategorija koje odabira pubika su: grupa Van Gogh za najbolji koncert, Saša Kovačević za najbolji album, Regina za najbolju grupu, pjesma 2 minuta od Sergeja Ćetkovića proglašena je singlom godine. U kategoriji za najboljeg ženskog izvođača izabrana je Jelena Tomašević, a muškog Željko Joksimović.

Podsjetimo da je pjesma ljeta, tj. pobjednik Sunčanih skala 2010. pjesma Govore mojim glasom anđeli, koju izvode Dado Topić i Anita Popović.

Odlaganje izgradnje memorijalnog spomenika Toše Proeskog u Kruševu razočaralo je stotine tisuća fanova naše najveće glazbene zvijezde.







No, otvorila još jednu dilemu: da li i koliko Makedonija dostojno čuva i njeguje uspomenu za svoju dosad najveću glazbenu zvijezdu što se uopće rodila i radila u zemllji. Želje su jedno, no činjenice nešto sasvim drugo. A one govore da u Makedoniji, na primjer, još uvijek ne postoji ni jedna jedinstvena nagrada koja bi nosila ime Toše Proeski.

I dokad u susjedstvu na svaki način prisvajaju Proeskog, kod nas se raspravlja kako i gdje je počeo Toše. Kod nas je počeo karijeru..., Ne,kod nas je pjevao prvi put... - neoficijalno komentirati dio ljudi što stoje iza organizacije nekoliko zabavnih domaćih festivala na kojima još ne postoji oficijalna nagrada sa imenom popularnog pjevača.

Internacionalni festival Ohrid fest samoinicijalno izlazi sa informacijom za dodjeljivanje nagrade za interpretaciju Toše Proeski, no bez ikakve konzultacije sa Fondacijom, koja je zadužena za sve aktivnosti u vezi tragično stradale zvjezde. Na Makfest, se pak šuška da će debitantska večer nositi ime Toše, dok Eurofest samoreklamiranjem na ime Proeski. I toliko. Ovdje ondje po neka riječ, ali od realizacije - ništa.

Zar Toše Proeski sa svim što je napravio i još uvijek pravi za Makedoniju, ne zaslužuje dostojno poštovanje. Zar tisuće fanova u zemlji treba da odu van da iskažu poštovanje svom miljeniku?

Oficijalno, nitko nikad nam se nije obratio sa traženjem ili inicijativom za nekakvom nagradom ili priznanjem, govori Slaven Risteski, član Međunarodne fondacije Toše Proeski i njegov zet. Naprotiv, mi kao fondacija nedavno smo dali prijedlog da bi bilo dobro i kod nas da ima nagrada, na primjer, kakva ima na festivalu u Budvi i da se dodjeljuje na nacionalnom izboru za Pesna za Evrovizija. Predlažemo da pobjedniku na domaćem Eurosongu svake godine se dodijeli nagrada Toše Proeski, no nažalost, do danas još nitko nije odgovorio na inicijativu, dodaje Risteski.

Za razliku od Makedonije, u Hrvatskoj je prošle godine uvedena nagrada Toše Proeski, koja se dodjeljuje za najbolju vokalnu izvedbu na Hrvatskom radijskom festivalu, što ju je u 2009. godini dobila Nina Badrić. Čelni ljudi HRF-a ističu da su se odlučili na ovakav potez zbog prevelikog interesa publike za rad i djelo makedonskog pjevača u Hrvatskoj, kao i zbog odličnog plasmana Proeskog na prošlim festivalskim izdanjima.

I Crna Gora poštuje Tošu sa svojom specijalnom nagradom Toše Proeski, koja je ove godine prvi put dodjeljena na sedmom izdanju festivala u Budvi i koja je završila u rukama mlade crnogorske pjevačice Alise Polumente.

U toku su pregovori sa Srbijom i sa Bosnom i Hercegovinom, gdje postoje mnoge inicijative za obilježavanje lika i djela Toše, najvjerovatnije, uskoro i u tim zemljama će se dodjeljivati nagrade tradicionalno svake godine, i koje će nositi Tošino ime, govori Risteski.

Kod nas, uistinu za volju, srednje glazbeno učilište u Bitoli bješe preimenovano u Toše Proeski, isto kao i jedna ulica u njegovom rodnom Kruševu, zajedno sa jednom novom fontanom u općini Aerodrom u Skoplju. U tijeku je i izgradnja njegovog memorijalnog centra, koji probija rokove, a fanovi mogu uživati u njegovom duhovnom prebivalištu, manastiru, Sveto Preobraženje u blizini Kruševa.

Sabor Republike Makedonije na današnjoj 109. sjednici izglasao je Prijedlog odluke o izmjeni Odluke za podizanjem memorijalnog spomenika Toši Proeskom u Kruševu.

Izmjenom Odluke podnesenom od predstavnika Cene Matevske, Silvane Boneve, Tahira Hanija, Đemailja Jašarija, Nazifa Bušia i Flore Kadriu u prvom se čitanju tražilo odgađanje roka za još dvije godine za podizanje memorijalnog spomenika iz objektivnih razloga, kao što su imovinsko - pravne prepreke.

Prema prestavnika SDSM Janiu Makraduliu, za doizgradnju ovog memorijalnog spomenika u predviđenom roku nedostaje još 15.000 eura.

- Poigravate se sa likom Todora Proeskog, jer je spomenik trebao biti gotov 31. srpnja, a dosada nema ništa. Nehumano je da se režu sredsta za najveću osobu koju ju je Republika Makedonija imala. Najoštrije se suprotstavljamo ovoj odluci i mislim kako bi se trebala prenamijeniti sredstva iz drugih vladinih projekata za doizgradnju centra, rekao je Makraduli.

Na ovo je replicirao predsjednik Parlamenta, Trajko Veljanoski, koji je istaknuo kako su svi predstavnici za izgradnju spomenika na vrijeme i da se krivnja ne treba prebacivati na nikoga


- Postoji odluka o podizanju spomenika Toši, no razlozi njegovog prolongiranja dobro su poznati i sve je opravdano, jer je ovo dug put i proces nije tako jednostavan, dodao je Veljanoski.

Ministrica kulture Elizabeta Kančeska - Milevska posvjedočila je kako nitko ne zloupotrebljava Tošin lik, jer kao što je istaknula, pored izgradnje memorijalnog spomenika, Vlada je donijela odluku i za izgradnju njegovog memorijalnog centra.

- Trebate se ponositi Vladinom odlukom o izgradnji memorijalnog centra, čija se promocija očekuje krajem ove godine. Vlada je izgradila i put do manastira Sveto Preobraženje, a dala je i podršku za osvjetljavanje manastirskog kompleksa, rekla je Kančeska - Milevska.

Na engleskom albumu se radilo dvije godine, a veći dio materijala, potpisan od strane autora Andyja Wrighta, Waynea Hectora i španjolski glazbeni tandem Pumpkin dolls, je gotov.



Posljednja godina Tošinog života je bila ispunjena sa mnogo posla i sa mnogo planova. Potpisivanje ugovora sa engleskom producentskom kućom People in Motion dogodilo se 2006. godine, što ga je prilično ohrabrilo u ideji da se priprem za internacionalnu karijeru. Na svoj način, makedonski momak sa zlatnim glasom i širokim srcem skupljao je energiju u rodnom Kruševu. Želio je da se izraduje svojima, da se nagleda prirode, zelenila, a nježnost sa kojom je rastao da mu ostane za dane kada neće moći piti - svoju vodu.

"Osjećam se kao da trebam ući u gostionu, gdje je sve namješteno, a gost sam ja", govorio je Toše. "Kao pred Novu godinu i pred dolazak Djeda Mraza. Znam da ima poklona za mene, sve mi je toliko blizu... Sabire mi se u stomaku od same pomisli, ali predosjećam da će sve biti dobro", u jednom kratkom telefonskom razgovoru nam kaže Toše. Dogovaramo najbolje vrijeme za photosession, kada je on zamolio za slikanje usput. Imao je veliku želju da uhvati neku trešnju - u šutnji...

"Engleski album je bio velika Tošina želja, a mi smo bili svjesni da je probijanje na svjetsko tržište visokorizični posao. Zaključili smo da momak ima nevjerovatan potencijal i uložili smo svu snagu da mu pomognemo", kaže Laste Nikolovski iz Avord produkcije, Tošina matična kuća.


U stvarima vezanim za Tošine neodsanjanu budućnost spominju se razna imena, a njega uspoređuju sa popularnim i etabliranim pjevačima svjetskog ranga, kao što su Roby Williams i Marc Anthony. Postojala je inicijativa da otpjeva dvije pjesme u projektu Martina Scorsese za film Podhvat Teodora Ruzvelta. Za momka s anđeoskim glasom pojavio se interes i ljudi iz američke hit serije Heroji, koji su imali namjeru da Toše učestvuje na oficijalnom sound tracku. Tamo je trebao otpjevati dvije teme koje bi se našle na njegovom engleskom albumu.

Inače, višegodišnji dogovor sa engleskim producentima je značio suradnju s priznatim glazbenicima, snimanje u najboljim studijima i tri abluma sa kojih bi i svijet čuo za balkanskog slavuja. Svjetska karijera je Toši značila ispunjenje prelijepog i dugo sanjanog sna. Odmjeravanje snage. Putem, stranci s bili prezadovoljni kada su čuli Tošu. Pored toga, prvi čovjek People in Motion, Brian Taylor, je "pao" na Tošinu prirodnost, na njegovu dječiju ljubaznost i čistoću, čime je odmah zaključio da je makedonska pop-ikona sasvim prirodan. Daleko od dekadencije na koju su naviknute strane zvijezde.

"Mnogo sam sretan zbog svega što mi se dešava", govorio je Toše. Ne zalažem se i znam da je mnogo teško da se napravi internacionalna karijera i da su, pored kvaliteta, važne i neke druge stvari. Sada kada imam sigurnost od svoje matične kuće, dat ću najbolje od sebe".

U intervjuu od pretprošle godine Toše je kao lijepe stvari po kojima će pamtiti 2000. godinu spominjao dogovor sa producentskom kućom iz Engleske People in motion". "Oni će se brinuti za moju karijeru izvan Balkana, a prvi čovjek Brian Taylor je mnogo zadovoljan mojim glasom i materijalom koji smo završili za englesko tržište. Preko ovog posla sam vidio kako se radi sa vrhunskim profesionalcima i zato s Gospodinom naprijed. Ne želim mnogo da govorim prije vremena, bolje je da sačekamo da album izađe, pa zatim da komentiramo. Pjesme su fenomenalne i sve su napravljene po mojoj mjeri. To je rezultat rada izvanrednog tima. Posebno sam sretan svojom pjesmom koju sam snimio u Švedskoj sa Nort Jensenom. Zove se Najteža stvar i zvuči prekrasno".

Ljiljana se sjeća da je tim, s kojim je Toše završavao svoj novi album za svjetsko tržište, imao najbolje glazbenike iz Engleske, Švedske, Irske. Sa tim ljudima su se 2006. godine temeljno izabirale pjesme, a pet ih je snimljeno u prestižnom londonskom studiju Olimpik. Radilo se i u Švedskoj.

"Iako smo cijelo vrijeme išli korak po korak, naša očekivanja su bila ogromna. Kada sam došla u Makedoniju 2002. godine i kada smo izdali album Ako me pogledaš u oči, rekla sam da će Toše biti balkanska zvijezda, a prije dvije godine javno sam izjavila da mu predstoji svjetski uspjeh. Spomenula sam da neće zapostaviti Makedoniju, zato što Toše ne zaboravlja svoje korijene.

Producentska kuća People in Motion iz Londona je imala čvrst stav da će Toše dobiti zasluženo mjesto. Da uspiješ na Zapadu je često nemoguća misija. Konkurencija je opasna, a ti trebaš posjedovati kvalitet i autentičnost. Toše nije ličio ni na koga i zato su mu prognoze za uspjeh bile blistave", priča Ljiljana Petrović.

Album se radio dvije godine, a veći dio materijala je gotov. Osam pjesama je sasvim sređeno, sa gotovim aranžmanima i pratećim vokalima, a četiri se trebaju doraditi. Autori su različiti - ima Andy Wright, bivši član grupe Simple red, španjolski glazbeni tandem Pampkin dolls, Wayne Hektor. Led je trebala probiti pjesma Aria, duet sa Giannom Nannini.

Planovi su bili na korak do realizacije, a najviše se pregovaralo sa Music World Entertainment čiji je vlasnik otac Beyonce, što nije isključivalo duet Toše sa slavnom zvijezdom.

O svim tim poslovima doznali smo kasnije, budući da je naš momak imao skromnost kao prioritet i predvidio je izreku - prvo skoči, pa reci - hop!

Danas, četiri mjeseca nakon Tošine tragedije, koja je promijenila prioritete života, mnogi su shvatili da se čudo zvano život može produži u njegovanju uspomena.

Velika je radoznalost ljudi da saznaju posljednje poslove koji su Toši okupirali misli i dušu. Da čuju ono što nije bilo zapisano u zvijezdama da bude zajednička radost. Oko neizvjesnosti u vezi izdavanja engleskog albuma Ljiljana Petrović nam je rekla slijedeće: "Još uvijek je rano misliti na album. Suglasnost prvi treba da daju Tošini roditelji. Ionako, materijali se nalaze kod producenata u Engleskoj, još uvijek se sređuju. Njih je čuo njegov tata Nikola, zato što je Toše bio nevjerovatan, što god da se napravi, zvao je kući, želio je domaći glazbeni sud. U njih je imao ogromno povjerenje, oni su mu bili glazbeni žiri. Svi smo znali koliko mu znači potvrda obitelji, taj gen glazbenog talenta nije slučajnost. Demo snimke smo čuli i Laste Nikolovski i ja. Nema nikakve mistike - album će izači u trenutku kada sve to bude sređeno, kvalitetno izrađeno, kao što Toše zaslužuje. Neoficijalno ću spomenuti rujan/septembar, iako zasada nitko nema snage za tako velik pothvat".

Objašnjenje
Feljtoni o Toši su djelo makedonskih dnevnih novina Utrinski vesnik koji su objavljivani prije dvije godine. Kako mi objavljujemo mjesečno po djelovima, tako je na red došao i ovaj XXII, tj. 22 dio feljtona.