Marketing
Toše je bio fenomen koji je ujedinio naciju !
Ljudi kao on se rađaju jako rijetko i on je doprinijeo jačanju jedne od najvažnijih općih kategorija - solidarnosti.
Da li se pop ikona Toše Proeskog nakon tragičnog odlaska pretvorio u fenomen? Ako se sudi po rijekama ljudi koji se svakodnevno upućuju prema njegovom vječnom prebivalištu na Gumenju, gdje se bukvalno ide kao na svetilište, ali i osjećanja javnosti ukoliko se njihov idol ne spomene u očekivanom kontekstu, tada je odgovor nesumnjivo potvrdan.
Kada se dogodi fenomen kakav je bio Toše Proeski, teško se može primjeniti bilo koja metoda u uspostavljanju distance od kolektivne boli koja dopire iskonski do zajednice, smatra Iskra Gešoska, teoretičarka umjetnosti i medija. Zašto? "Riječ je o pop fenomenu, koji izlazi iz granica ideologije koja proizvodi uopćeni sistem. U jednoj tranzicijskoj uopćenosti kakvo je naše, koje više uzima nego što daje, Toše je bio velika pokretačka energija. Zato što je bio sve što nije bio sistem. Bio je sve što smo poželjeli biti. Bio je objekt želje, kao što ga u psihoanalizi francuskog psihoanalista Jacquesa Lacana naziva ono 'malo A', onaj san koji nikada ne možete realizirirati u ovakvoj stvarnosti, koja gura i izbezumljuje sa nečasnim igranim dinamikama.
Toše je volio neke druge igre... neke igre bez granica, koje smo osjećali samo kao blagodatnu energiju, a da budemo iskreni, nismo ih razumjeli radi naših korumpiranih umova, toliko različitih od njegovog. U trenutku kada smo Tošu doživjeli kao komunikacijski realiziran kanal preko kojega svi možemo da zaboravimo naše mane, naše slabosti, tada je on isčezao", kaže Gešovska.
Psihologinja dr. Elena Ačkovska sa Filozofskog fakulteta ima svoje viđenje fenomena kolektivne tuge koja se desila nakon fatalnog 16. listopada/oktobra. Podsjećajući da ovaj fenomen ima svoju povijest - sveopća tuga za Elvisom Presleyem, za princezom Dianom ili za predsjednikom Titom, naglašava da nema sumnje da je ta tuga iskrena i da odražava bol svakog pojedinca, a kao interesantno izdvaja sociološki fenomen transformiranja osobnog osjećaja na javnom događaju.
"Emocija individualnog izraza uokviruje se u jedan kulturni kript koji diktira način odnosa. Grupa se združuje u tugi, ljudi osjećaju da pripadaju nekoj zajednici, prisvajajući očekivani emocionalni odgovor. Reakcije na tragične događaje diktirani su iz istog kruga. Preko akta žaljenja, pojedinac ima osjećaj da podijeli sa drugima nešto isključivo. Tu nastaje ključna transformacija, pokazuje se druga strana medalje - umjesto lika za kojim se tuguje, važna postaje slika grupe ljudi koji tuguje. Ono što započinje kao iskrena tuga za tragično poginulog i za njegovu obitelj, pretvara se u samopohvalu za solidarnost, demonstriranu od nacije koja pokazuje tugu. Ohrabrenje i kolektivno izazivanje emocija pokazuje i destruktivnu stranu emocionalizma. Zar nije tužno da ljudi mogu doživjeti solidarnost samo preko zajedničke tuge".
Dr. Petar Atanasov, sociolog sa Instituta za politička i sociološko-pravna istraživanja, ima bolji stav. Kolektivna svijest nacije, smatra, gradi se na pobjedi i porazu. "Očigledno je da nacija želi da se poveže, posebno ako se govori o nečemu čistom, nevinom. Nesporno je da kao nacija imamo svoj identitet, ali on se i dalje gradi. Nije slučajno rečeno da je nacija svakodnevni plebiscit, svakodnevni referendum sa kojim se potvrđujemo. Toše je bio dio našeg nacionalnog identiteta. Svi su bili svjesni da je on nešto veliko, ali koliko veliko - nismo znali, nažalost, sve do njegove tragične pogibije", objašnjava Atanasov.
Sa sličnim pogledom su i razmišljanja Gešoske, koja ističe da je Proeski bio osoba sa progresivnim potencijalom, sa slojevitim vrijednostima, profesionalnim i ljudskim. Ličnost koja je referentna točka objedinjavanja i dogovora. Govori se o fenomenu, koji se rađa jako rijetko i koji je nesumljivo doprinio jačanju jedne od najvažnijih općih kategorija i prednosti - solidarnosti.
Ta, pak, solidarnost ili ljubav prema drugima je bila načelna kariznatičnoj osobnosti Toše, u kojoj je centralno mjesto bila vjera u Boga. "Crkva izlazi iz definicije koja govori sama za sebe i dolazi prema alegoriji i metafori, pa upotrebljavajući ovakav poetski jezik sebe opisuje kao tijelo Kristovo, bogočovjekov organizam", kaže heraklejski vladika g. Kliment. "U njoj se svaki prilog stalno obnavlja božanska krv Spasitelja. Tamo niko nikome ne proturiječi i svako svakome vjeruje, sve je savjesno i preko blagog duha sve je ispunjeno sa Božjim blagoslovom?".
Episkop napominje da je i sam imao mogućnost da osobno sazna da je ovu pravoslavnu doktrinu Toše ispovijedao kao svoju osobnu vjeru. "U kaotičnoj, obezvrijeđenoj svakodnevnici, on ne samo što se nije skrivao da posvjedoči, nego je iskreno baz kalkulacije, preko svoje pjesme, osigurao je susret mnogih mladih ljudi, sa svojom vjerom u samog Boga. Na način na koji je aktualizirao ovo, za mnoge dalek, nepoznat i odbačen nacinom života on je postao neponovljiv primjer onoga što znači realiziran kršćanski etnos". G. Kliment nema dileme o tome da je zbog ovoga Toše nenametljivo, ali moćno postao misioar kršćanske vrijednosti i dodaje: "To je glavna slika što smo ga mi kao Majka Crkva mnogo lako prepoznali kao naše duhovno dijete. Još od trenutka njegovog rađanja (krštenja), on je bio i zauvijek ostao kost naših kostiju, sjeme našeg duhovnog sjemena. Sjeme koje se po evanđeljskoj riječi mora položiti u zemlju da donese stoputa veći plod kojemu ćemo se svi radovati".
Završili bismo sa fenomenološkom analizom Toše sa Iskrom Gešoska, koja kaže: "Proeski je dostigao horizonte sna, fantazije, a to je jako važno, budući da je fantazija ono unutrašnje mjesto koje je van dohvata političkoj manipulativnoj ideološkoj kolonizaciji duha i svijesti. On je sa svojm djelom - i kao čovjek i kao umjetnik pridonio pojedinosti za sebe i za kontekst da misli na različit način od onoga koji promovira dominantnu opću struju. I zbog toga, bol zbog pogibije onoga koji je činio uniju, a ne presjek unije koji je nezamjenjiv. To je bol koja sačinjava mit!"
Ovo je samo nekoliko razmišljanja o svemu onome što je izazvala prerana smrt balkanske legende. Fenomen Toše Proeski prvo će biti predmet dubljih analiza sa različitih aspekata i naučnog i duhovnog karaktera.
Post je objavljen 20.07.2010. u 20:33 sati.