Toše Proeski - Fan club Varaždin

Toše je ovo često ponavljao porodici tragično poginulog predsjednika Trajkovski, za koje je, i pored obaveza, nalazio vrijeme da ih utješi

Mnogo volim Gospodina, vjerujem mu, ali zašto prerano uzima dobre ljude? Kada je Toše 2004. godine izgovorio ovu rečenicu, koja se odnosila tada na poginulog makedonskog predsjednika Borisa Trajkovskog, vjerovatno nije ni pomislio da će isto to pitanje sebi postavljati i milioni ljudi i nakon tragičnog jutra 16. listopada/oktobra 2007. godine kada je i on sam prerano otišao u legende.

Bivši predsjednik Trajkovski i Toše su bili dobri prijatelji. To danas potvrđuje i supruga Vilma i kćerka Sara Trajkovska, ali i svi koji su ga znali. Kažu da ih je, između ostalog, povezivala i ogromna vjera u Boga, humanost, jednostavnost, radovanje malim stvarima... Sada, nakon manje od četiri godine, nažalost, pokazalo se da im je još jedna stvar bila zajednička - tragičan odlazak sa ovog svijeta.

Vijest o padu aviona kod Rotimlje, u blizini Mostara, u kojem su Boris Trajkovski i još osmero ljudi izgubilo život, Tošu je mnogo pogodila. Bio je na nekom od brojnih putovanja u Italiji i o tragediji je čuo na aerodromu, dok se vraćao u Skoplje. Potresen lošom vijesti, znao je da će mu prva stvar biti, čim se spusti, to da posjeti obitelj stradalog prijedsjednika. To je i učinio.

Kasno navečer, Toše i menadžerica Petrović došli su u naš dom, prisjeća se gospođa Trajkovska. Nakon Borisove smrti, on je postao jako blizak sa našom obitelji, i nije propuštao mogućnost da dođe, da porazgovaramo, da nađe riječi utjehe... Momak koji je u to vrijeme već bio zvijezda, iako vidno izmoren i potresen, sa nama je ostao cijelu noć. Želio je da podjelimo nesreću, da utješi našu djecu - Saru i Stefana.

Iz ove vremenska distance, kada se sjeća te Tošine posjete, Sara ne propušta kazati da su im njegovi dolasci i riječi utjehe značili mnogo. Svi su bili u velikom šoku, nisu bili svjesni nesreće koja ih je snašla. Jednostavno, nisu željeli povjerovati u tragediju u kojoj su izgubili čovjeka koji im je najviše značio. Brat i ja smo još uvijek bili djeca. A Toše, s kojim smo se znali odranije, iako je i sam bio mlad, trudio se da nas koliko - toliko smiri. Bio je potišten i nije se mogao suzdržati. I on je sa nama plakao kao malo dijete, priča nam kćerka Trakojskog.

Ipak, te noći se Sari posebno urezala jedna rečenica koju im je rekao Toše. Sjeo je kraj mene, uhvatio me za ruku i nonstop ponavljao - zašto je Borisa uzeo Bog, zašto...? Ali, ono što je izgovorio, uistinu me presjeklo. Onako potresen, Toše mi reče: 'Znam da Gospodin uzima ljude koje voli i one koji su završili svoju misiju na zemlji. Ja sam mlad i mislim da već imam previše stvorenog za moje godine'. Iako sam bila mnogo potresena zbog smrti mog tate, ovako Tošino razmišljanje me uistinu frapiralo. Kako je sjedio kraj mene, gurnula sam ga i rekla mu da ne govori takve stvari. Pitala sam ga kako uopće može pomisliti da se tako nešto može njemu desiti, kad ima samo 22 godine... Ali, umjesto da odgovori, samo me pogledao i ušutio, priča Sara.



S pogledom na to da su Trajkovski veliki vjernici, pri susretima s njima Toše je često govorio o Bogu, o duhovnim vrijednostima, o smirenju koje im omogućava molitva i vjera. I moj tata i Toše, kaže Sara, vjerovali su da je Gospodin onaj koji odlučuje kada će nekomu oduzeti život. Tada je 22 godišnji momak, kao svoje osobno ubjeđivanje, ali i kao želju da smiri kćerku poginulog predsjednika, znao i ponavljati rečenicu: Gospodin želi da dobar čovjek stoji kraj njega!

I gospođa Trajkovska i njena kćerka potvrđuju da se, nakon nesreće u kojoj se srušio predsjednikov avion, Toše još više bojao letenja. Govorio je menadžerici: Od sada ćemo putovati samo automobilom.

Te 2004. godine Toše je završavao pripreme za nastup na Euroviziji u Istambulu i jedan dan se javio Vilmi da je pita - da li će dozvoliti Sari da putuje s njim. Znajući koliko je njenoj djeci značilo prijateljstvo s makedonskom zvijezdom i da je to jedan od načina da im se pomogne da lakše podnesu gubitak i da "skrenu misli, ona se složila s tim. A tamo, u Istambulu, iako je stalno bio na probama, vodio je Saru da se ne osjeća usamljeno i tretirao ju je kao dio ekipe.

Sa mnogo emocija obitelj Trajkovski se sjeća još jednog Tošinog gesta. Bila sam u autu kada sam čula vijest da nagradu pjevača godine, koju je dobio na manifestaciji '12 Veličanstvenih', Toše posvećuje obitelji tragično poginulog predsjednika Trajkovski. Bila sam uzbuđena i odmah sam se javila svojoj majci. Ali, samo što sam stigla kući, s kapije se javilo osiguranje te me obajvještavaju da su Toše i Ljilja stigli, kaže Sara.

I ta noć, govori nam danas gospođa Vilma i njena kćerka, je prošla u razgovoru. Zato što je on bio jedan od onih istinskih vjernika koji se točno pridržavao moralnih vrijednosti u životu. Slava ga, kažu, ni najmanje nije promijenila. Uvijek se vraćao na jednu stvar koju je smatrao isključivo vrijednom - a to je bilo vjera u Boga. Komunicirao je stalno, zato što nije bio zvijezda koju ćeš zvati, a ona neće da se javi. Naprotiv. Uistinu sam sretna što sam uspjela upoznati Tošu, što je bio dio moje generacije, što sam imala mogućnost družiti se s njim... Onda kada mi je bilo teško i kada se pokazivalo tko mi je prijatelj a ko ne, on je u bezbroj puta dokazao da je prijatelj i u lošim trenucima, priča Sara.



U mobitelu Vilme Trajkovski još uvijek stoje sačuvane neke od bezbroj poruka koje je razmjenjivala s Tošom, a u kojima je Bog bio stalno prisutan. Mislim, kaže ona, da Gospodin želi preko ovakvih ljudi prenijeti poruke i djela. A ima li većeg svjedočanstva od djela koje je iza sebe ostavio Toše, momak kojem je humanost bila prije svega i iznad svega.

Da je poginulog predsjednika i makedonsku zvijezdu spajalo iskreno prijateljstvo danas govori i Ljiljana Petrović. To je bilo veliko uzajamno poštovanje i ni u jednom trenutku se nije desilo da jedan od drugog traže nekakvu uslugu, priča menadžerica. Po Tošinoj inicijativi, bez prisustva javnosti, oni su zajedno posjetili i mjesto na kojem je poginuo Trajkovski. Dakle, kod Petrović, zauvijek za cijeli njegov život - sigurno i diskretno će izražavati vječni počit. Ali, sa tugom nam priča da je 22. listopada/oktobra, po želji Vilme Trajkovski, Toše trebao otputovati u London i prisustvovati u jednom dijelu susreta Fondacije Boris Trajkovski, na kojoj je osim naše zvijezde, koja je bila član počasnog odbora, trebao prisustvovati i ministrar britanske vlade i dio bliže porodice. Na žalost, taj susret, kao i mnogi drugi, nije se dogodio.