"Na Balkanu nitko ne pjeva kao Toše", "Makedonski slavuj - zauvijek", "Toše se djelio od regionalne pop - scene", samo su dio naslova kojima je osvanuo hrvatski tisak jučer.
Kod nas je koncert Toši u čast značio rasprodane karte - tjedan dana ranije, ogroman interes u kojem su se mješale euforija i tuga.
Veliki liričari govore - kada se voli jako i iskreno, život prkosi smrti i tako nastaje vječnost. Naše momče zasigurno ima ulaznicu za vječnost. Iskrenost i umiljata Tošina zvijezda, prepoznatljiv kruševski belkanto ujedinio je Balkan u univerzalan spomen.
Deset tisuća ljudi u publici sale Boris Trajkovski u nedjelju navečer govorili su makedonski, srpski, hrvatski.. Prošle je godine Gradski stadion bio prepun ljudi a njihove emocije vidljive. Neki vole strasno i glasno, drugi tiho i šutljivo. Oko osječaja,kao i ukusa, ne raspravlja se.
Toše je obilježio prvo desetljeće novog vjeka, bio je spreman dati se čovječanstvu i nije se štedio u misiji širenja ljubavi - jednostavno i bez napudranih dijaloga. Nikada nije krio niti se sramio činjenice da mu novac nije imperativ, i da je odrastao neopterećen materijalnim..
Godine koje dolaze sigurno će njegovati sječanje na Tošu. Ideja je velika,lijepa i časna. Pod uvjetom da se ne pribjegava patetici koja lako može da se iskomercijalizira do vulgarnosti. Nešto tako delikatno treba čuvati kao goluba u ruci.
Ako jače stisnemo - nanijet ćemo mu bol, ako stisak nije blag - odletjet će u daleka prostranstva.
Valentina Todorovska